Katolički odgovori

Na zahtjev, otvaram ovu novu temu u kojoj možete napisati svoja razmišljanja i iskustva vezana uz ljude u svojoj okolini ili naše društvo općenito.

Koji su razlozi onih tihih, postepenih gubitaka vjere kod mladih ljudi (osobito) danas?
Radi li se o krizama identiteta ili jakom sekularističkom duhu koji se nekritički upija?
Jesu li uglavnom drugi vjernici tome krivi i na koji način?
Je li kriv odgoj roditelja ili izostanak / slabost vjerske kulture?

Kako pomoći roditeljima čija su djeca odlutala od vjere...?

Danas je Crkva u poteškoćama zbog jednostavnih razloga...jer se čovjek odijelio od Boga. Sekularizacija, dekristijanizacija i kriza vjere.
Čovjek danas traži smisao u svemu, od tehnike, znanosti, filozofije, psihologije, novcu, internetu, sportu i što ja znam, ali Boga je odbacio.

Osnovni problem u našoj državi je što je kršćanstvo spalo na neku tradiciju, koja polako ali sigurno izumire. Kao i naš narod uostalom i čitava kršćanska Europa. Dakle, zašto se to događa? Dosta kompleksno pitanje koje zahtijeva više znanja nego što ga ja imam, i sociološki zanimljivo, ali sam siguran da je temeljni problem ono što sam napisao gore, odijeljenje od Boga. Te sekularizacija, dekristijanizacije i kriza vjere, ne pokazivanje znakova vjere. Možda nemam dovoljno znanja to objasniti, ali sam siguran da postoji način da se to promjeni. Zato je potrebno ponovno "osoliti", jer malo soli koja "umre" u jednoj juhi daje njoj okus, da je onda dobra, ukusna. Kao što i malo kvasca ukvasa cijelo tijesto. Ili malo svjetlosti što se pojavi osvijetli cijelu prostoriju, tako da se u njoj vidi, više nema straha da će netko pasti i slomiti nogu ili vrat.

Ali ti još uvijek nisi shvatila da ja govorim o Crkvi kao božjem narodu, ja govorim o konkretnim ljudima, o vjernicima, o meni i tebi. Ne o Crkvi kao jednoj ustanovi. Prvotna "Crkva" ( nije bilo Crkve nego su se skupljali po katakombama!!!!) je davala znakove vjere, govorili su za njih "Vidi kako se ljube". Znali su da su to kršćani, bili su primjećeni, bili su sol te generacije. Iako su ubijani i mučeni, nisu se bojali smrti , mogli su savladati taj obruč smrti u sebi. Išli su radosni u smrt. To su znakovi vjere jel tako? Dakle, tada "Crkva" nije bila u poteškoćama, naprotiv bila je ono što i treba biti. Svijetlo svijeta, sol zemlje i kvasac.


To je poslanje Crkve, mene i tebe.


Ako smo ja i ti sablazan drugima, kako ćemo onda biti sol? Kao što je to smirol vidio. Dakle, non-stop se vrtim oko znakova vjere u današnjem svijetu. Obitelji otvorene životu, predbračna čistoća i svi ti znakovi koji u današnjoj kulturi predstavljaju jedan konkretan znak, kršćanski. Predstavljaju i križ i sablazan, zato i je to znak vjere. Kao što su prvi kršćani bili sablazan jer su išli radosni u smrt. Mi, uz pomoć uskrsloga Isusa Krista, možemo savladati taj obruč smrti u nama koji nas sprečava da živimo, da budemo sol, da ljubimo. Da budemo sretni u potpunosti, kada ljubimo, kada se dajemo za druge i one koji idu protiv nas.
Ako nemamo Isusa Krista u sebi, uskrsloga, onda ne možemo savladati taj obruč smrti, i odijelili smo se od Boga. Činimo stvari koje ne bismo htjeli činiti, jer ne možemo ljubiti. Jer se u ovom obruču smrti u nama, ne pojavljuje pobjeda nad smrću. To je osnovno problem danas zbog kojega je "Crkva" u poteškoćama.


A usrksli Krist se može pronaći u Crkvi, u naviještaju ove radosne vijesti, d te Bog ljubi takvog kakav jesi, slab, grešan. Da ne "umiremo", da je moguće savladati ovaj obruč smrti koja nas sprečava da ljubimo, da budemo sretni. Jer to tražimo, sreću.

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Evo, premjestila sam zadnji post u odgovarajuću temu, da se konačno možemo oko nečega složiti...


Dakle, slažem se da su izvanjski tradicionalizam i formalizam nešto najgore što može zadesiti Crkvu, mislim da se biblijskim rječnikom ono naziva mlakost. To što kršćani ne pokazuju znakove vjere, Isus je izvanredno opisao u prispodobi o Sijaču. Riječ Božja (sjeme) jest posijana, ali ju zagušuje trnje (bogatstvo, hedonizam, ovozemne brige...) ili ju otima đavao (tu bi se možda ubrojila i antikatolička propaganda i sl.). Ljudi ne mogu naizvan pokazivati ono što nemaju u sebi, ono što nemaju u svom srcu. Dakle pitanje je kako vratiti vjeru i Božje sjeme, Riječ Božju u čovječje srce...?


I u prošlom stoljeću imali smo primjere tog obruča smrti i mučeništva koja su podnijeta zbog vjere (zatvaranja, smaknuća...), ali je jednostavno i taj progon Crkve i zabranjivanje vjerskog odgoja ostavio rane na društvu koje traju do danas. Sjeme zla je također posijano u neka ljudska srca nekoć kršćanska, koja su se pretvorila tada u najgore neprijatelje kršćanstva.


Križ je oduvijek bio poganima ludost i sablazan... Kada neki katolik danas krši predbračnu čistoću, to bi ljudi rekli "sasvim je normalno". Ljudi danas ne vide sablazan u grijehu i to je problem. Njima je to sve normalno...

Zašto ljudi otpadaju od vjere i kako ih vratiti?

Da kazem i ja nesto,ali onako obicno ,jer teolozi cu to nadopuniti svojim postovima ,a moje je gledano mojim ocima,svakodnevnicu zivota i vjere danas u obitelji i krugu gdje zivim.
Pocnimo od mladih.
Obitelj,drustvo ,sredina gdje zive utjece na mlade ljude.Velike su promjene nastale u nacinu zivota ,to jest zivljenja,tako da mislim " prvu" odgovornost snose roditelji ,Crkva i skola,a onda drustvo i najvecu odgovornost on sam.
Stari su se vise promjenili vise nego mladi,ali ovdje nije to pitanje,jer oni jos uvjek donekle idu u Crkvu,i vjeruju.
U obitelji nema vise " uzornog autoriteta",jer bas zbog tih promjena koje su nastale ,otac i majka rade,dijele zajednicki ili kontra,jedno je odgovorno,a drugo iz bilo kog razloga nije ukljuceno u to,zajednicki rad poslove u kuci ,podizanje djece u istinskoj vjeri, naprosto izostalo je i djeca to obilno koriste,jer s tim imaju prednost za mnoga i laka izgovaranja,pravdanja.
Molitva,prestalo se moliti, u crkvu se ide sve slabije ,ne cita se Biblija,ne posjecuje se zajednicki sv.misa. .
Vjera,gdedanje je vise u obicajima i tradicije ,nego nauku Crkve,Rijeci Bozjoj..
Roditelji nisu primjer djeci u mnogo cemu ,nemaju vremena ,a mladi to ludo iskoriscavaju kako bi isli u korak sa svojim vrsnjacima ili mozda cak i dalje,kako bi bili kao odrasli..
Jer danas je "in" biti "Cool",a to su odrasli cesto primjer .
Mnogi mladi su usamljeni ,nema okupljanja na nekim mjestima ,gdje mogu bez novca da se okupljaju ,da bi se mogao sastati sa prijateljima , drustvom,a tako cesto odmah sebe dovode u iskusenje da posegnu za alkoholnim picem.
Ili ostaje sam kuci,i sjedi za internetom i sl.sto daje veliku slobodu i priliku za iskusati ono sto nije podrzano od roditelja,ili sto ne smije,jer im je zabranjeno.
Isto tako ,mladici i djevojke.
Produzilo se vrijeme "zaruka"..????
Hodanje mladica i djevojke postalo je ,skoro pa jubilejum...hodaju od godinu,dvije pa cak i do dest godina,da bi na kraju dosli do odluke da se vjencaju..
A,isto tako i " hotel mama" je jako postalo prakticno,mama kuha,mama pere,mama odrzava stan,novcano pomaze kada nastane kriza itd..
Na zajednicko zivljenje danasnjih mladih gleda se razlicito..
Roditelji tu dosta labavo gledaju na sve to,cak ih i podrzavaju u tome,cesto zbog skole,studiranja,neimastine,potrebe za olaksavanje placanja stanarine..itd..I tu mladi pocnu zivjeti ," bez zaruka",odgovara tako,jer to je u zdanje godine postalo nesto sto je normalno.
Crkva tu nije nista konkretno poduzela da pomogne,pogotove ne na zapadu, a bas tim mladima treba dokazati kako je krcanstvo vazno danas,i da ono nije dosadno,kako ga neki smatraju.Starije generacije samo kritikuju mlade,rijetko se cuje koja pohvala mladima,i da im se da podrzka u necemu..
Od starije generacije ,posebno se jos uvjek istice" mi smo to ovako radili,to nismo smjeli itd"
Narod je dozivio u zadnje vrijeme veliku selidbu ,susreo se s drugim narodima i kulturama,raligijama i doslo je do izmjesanog ,sto dovodi da jedan narod gubi svoje korijene i tradiciju.Sklapaju se mjesoviti brakovi ,cesto bez Sakramenta Zenidbe.Brakovi se rastaju ,sklapaju novi,obitelji vise nisu svete.Pech familije sve vise nastaju..

Takodjer sam ja osobno iznenadjena,kako je malo svecenika koji su spremni preko interneta odgovarati ljudima na pitanja ,i potrebe..Vidimo to i po nasim forumima..Pogotovo mi katolici,nama su svecenici na zapadu prezaposleni ,neki zbog manjka svecenika a neki iz razloga ,on ide na posao u Zupu da radi odredjeni broj sati tjedno,nije vise svecenik 24 sata,ima svoje radno vrijeme.A,isto kao ni majka sto nije vise 24 sata,majka..Mozda jos dok je dijete malo,ali cim pocne u vrtic,prestaje ta duznost i briga 24 sata.

Ja osobno vidim gresku u nama starima,roditeljima .Napravili smo stotine propusta,oglusili se na mnoge stvari,i zatvorili oci pred stosta toga.
Vratiti kako,mozda imati nadu da cu ta djeca i mladi progledati jednog dana,i dozivjeti obracenje.

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Smatram da nije problem samo u ovcama, već i u pastirima. Ako se pastir ne brine o svom stadu, to se stado počinje raspršivati. Stado treba nadgledati, izgubjene ovce je potrebno vratiti. Neke se uspiju vratiti, neke na žalost ne, no pastir, ako je dobar, zna da je dao sve od sebe. Problem nastaje kad pastiru u prvi plan izbije mlijeko i to što će si sve od prodanog mlijeka moći kupiti, a ne samo stado. Problem konzumerskog društva na žalost nije mimoišao ni pastire. Odjednom je njima bitno kakav će auto voziti, počinju nositi markiranu odjeću, rade kuće s oplatama od oniksa, natječu se međusobno koji će voziti kakav auto, a zanemaruju koliko im ovaca nedostaje u stadu, no ljute se kad im tor nije pun.

Ovo što je Leja napisala u potpunosti stoji s tim da bih ja dodala da i pastire teba netko odgojiti pa ako su prije poziva rasli u jednom takvom konzumerskom društvu sigurno su i njima veće kušnje i teža odricanja. Teško je odgoj iskorijeniti. Znam divne pastire koji su to zahvaljujući uparavo svojim roditeljima, njihovom odgoju i vjeri.

Leja je napisala nešto stvarno dobro u čemu se vjerojatno svatko od nas može pronaći, samo bih izdvojila ovo kao nekakav njen zaključak:

na koji bih dodala, da ovako - iz perspektive djeteta - kad ono odraste (a jednom odrasti mora) i obrati se, može od srca oprostiti sve ove propuste, koje je Bog već sigurno oprostio... Da nema tog međusobnog oproštenja, nitko se možda ne bi ni obratio. Roditelji djeci, a djeca roditeljima trebaju iskreno oprostiti.


Nitko ni od njih nije savršen niti imun na grijehe, kao niti mi, samo što njih obično razvlače po novinama i kad su krivi i kad nisu krivi, pa su oni vjerojatno svoju pokoru ispunili, a nas naša još čeka...
Materijalizam je ogroman grijeh, kao i sebičnost i nepravedne plaće, karijerizam, opčinjenost javnošću; ljudi su radi toga u stanju "prodati" sve, pa i svoju vjeru.

A što s roditeljima koji su iskreno nastojali živjet svoju vjeru, a njihova djeca, netom su odrasla, okrenula su leđa Crkvi. Reče mi tako jedan momak: "Ja vjerujem u Boga i svaku večer molim, ali što ću u crkvi, dosadno mi je tamo.
PS Davno sam čula od svog učenika: "Lijepo je to, ali mene to ne zanima"

Nije apsolutno sve na roditeljima. Mogu jednostavno dati sve od sebe pa opet ništa...
Djeca kojoj bi u crkvi ili Crkvi bilo dosadno nikada nisu zašla ni mrvicu dublje, nit što razumiju tako da ti roditelji trebaju ustrajati i dalje i pokušat im približiti ne one zahtjeve evanđelja već radosnu vijest, ono čime se ide prvim na nekoga tko nikad nije ni čuo za Crkvu, Krista itd. Ne postoji osoba na koju se evanđelje ne odnosi i koje se ne tiče. Ne postoji osoba kojoj ono ne bi bilo zanimljivo, koja bi ostala indiferentna pred navještajem. Svi smo potrebni ljubavi, oprosta, Boga, tako da samo treba nači načina da se te stvari ljudima približe i učine aktualnima, živima, ne moralizirajučima i zahtjevnima. Kada netko jednom shvati bit poruke Boga Isusa nije mu problem živjeti bilo kakvu čistoču.

_________________
Gospodin s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. (Ps 14,2)

"Kakvi ste vi,takvi su vam i svecenici!"
Kada imamo svete obitelji,onda imamo i svete svecenike.Ja bi rekla sve to zajedno cini jedno cijelo.Pastir,svecenik potice iz obitelji.
Danas u Africi postoje toliki mladi koji se zele odluciti za svecenicko zvanje,ali nemaju sredstva za skolovanje,mi sutimo -skrti smo..Mi imamo sredstva,ali nemamo mladica koji dobiju poziv da podju tim putem.
Na zapadu su pretezno stari svecenici ili stranci.Nema cak ni Djakona dovoljno.U zadnja vremena,tamo gdje nema svecenika ,dolazi Lektor za Oltar,a to znaci,muskarac ili zena..Na Sluzbu Rijeci Bozje.Ljudi kada vide zenu za Oltarom,ustaju i napustaju crkvu.??????Da, okrivimo malo i Vatikan za to????
Svecenik ima korijen u obitelji,kao i svako drugo dijete.Obitelj treba promjeniti,da bi se Crkva promjenila,da bi mlade vratili u Crkvu.

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Jest,to se danas nejcesce moze procitati u medijima,a to sire oni ( da ih ne imenujem) koji stavljaju Bibliju na prvo mjesto,pa tek onda Crkvu i Sakramente.Mladi su nesigurni.

Slazem se s tobom Sara .Iako moram reci,kako i roditelji cesto sebe pravdaju da su sve dali od sebe,a djeca im ipak zalutala.Sjecam se sama kada sam moju djecu davno ucila molitvi,i trazila da molimo krunicu zajedno,a one nisu htjele.Bila im je dugacka ta molitva.Pokusavala sam na sve nacine objasniti ,ali su mi one odgovorile," pa zasto tata ne mora,i ne moli?"
A,moj muz je rekao ,nemoj ih tjerati,ako ne zele.Tako cesto biva kod roditelja.Gdje danas tata sjeda za stol ,za vrijeme objeda i pocinje molitvu,gdje tata vodi djecu na svetu misu,gdje tata uvecer moli, cita Bibliju s djecom??Izgleda i tati je postalo dosadno.?
Ima i takvih ,i Bogu hvala za to,za dobre oceve,koje djele to sa suprugom,i djeluju kao roditelji,dobri roditelji koji zele biti primjesr svojoj djeci..

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Meni kao djetetu su se usjekle rijeci od mojih starih.
Ma sto god bilo,ne napustaj Boga ni svoju vjeru,budi clan svoje Crkve,znaj da od tebe / vas zavisi kakva ce ti biti Crkva..
Mnogi stariji su odustali od borbe gledajuci danas mlade ,ostaju skrstenih ruku ,i kazu ne mogu ga natjerati ,jer ne idu ni drugi njegovi vrsnjaci?
Tjerati nekoga da ide u crkvu nikako nije ispravno..jer,kada poraste lako se dogodi da napusti svoju Crkvu,dobar primjer vidimo u opadanju vjere,iako za to postoje razliciti i mnogi razlozi.
S druge strane,ako tu nasu djecu ne tjeramo u skolu,oni nece ici ni u skolu..( samo sto za skolu postoji zakon) Uredjen sa strane drzave.
Isto tako ni " ucenju radu".Oni nebi radili nista, "oni"u kuci nebi sticali radnu naviku ,ni imali nikakve obaveze rada..Mama i tata to znaju bolje uraditi,te uskacu uvjek kako bi uradili umjesto djece.Neka djeca uzivaju.A, da i ne pricam o nabavci kojecega ( najcesce elektronskih stvari i marke odredjenih artikla)Neka imaju sto imaju i druga djeca,ne moze ono biti drugacije ili biti zaostalo.
(Negdje sam jednom procitala da Talijani najcesce ne odlaze dalje od 15 km...od roditeljske kuce??)Tako da im mama uvjek bude pri ruci????
Vjera je DAR BOZJI ,
Svatko sam mora odluciti da li vjeruje u Boga ,i da li prihvaca nauk svoje Crkve,to itekako ima veze s roditeljima...Osobno iz iskustva znam koliko je tesko danasnjoj mladezi govoriti da im je duznost ici svake nedjelje i zapovjedane blagdane na sv.misu..Oni imaju jednu sliku vjere u Boga u svijetu u kojem zivimo danas,a slika roditelja se razlikuje od ove,a tek za trecu varijantu se odlucuju sami.
U Bozjem Kraljestvu nema nista ,sto netko drugi moze uciniti za nas,samo od sebe nista ne dolazi,nije doslo nama pa nece doci ni nasoj djeci.Znaci na nama ostaje ,da se odlucimo za zivot,kako sljediti Isusa Krista,vjerovati i biti clan KC.
i truditi se da usadimo to u srca nasoj djeci ,kako bi to prenosili s koljena na koljeno.
Znamo da vjera moze brzo doci,a isto tako i otici iz zivota.I uvjek postoji sansa obracenja.

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Vjera nije jedan moralizam, da se nešto mora, treba truditi itd. Vjera je upravo suprotno od toga, Božja inicijativa u našu povijest. Jer mi svojim snagama teško možemo išta napraviti.

Vjera je postala moralizam, sve se nešto mora, i mladi normalno, misli da ih se ograničava, da im se oduzima sloboda, itd...jednostavan je primjer čistoća. Kako se može uvjeriti jednog mladića od 20 godina da je pozvan živjeti u čistoći sa svojom djevojkom ako nema iskustvo prisustva Boga u svom životu, ako mu nije jasna svrha te čistoće, ako misli da je Crkva zaostala? Može misliti i što uopće Bog ima veze sa njegovom seksualnošću, zato je vrlo bitno mlade katehizirati, meni se npr. don Damir Stojić izuzetno sviđa svojim načinom pristupa mladima i otvorenim katehezama o stvarima koje su danas postale prljave, tabu.

Vjera svakako počinje od obitelji, preko roditelja koji su pozvani prenositi vjeru svojoj djeci. Djeca također, videći primjer svojih roditelja kada postanu starija mogu vidjeti ili ne prisutnost Boga u braku njihovih roditelja, konkretan znak vjere koji će njima biti na jedan način uzor da je moguće imati i živjeti u normalnom kršćanskom braku, ali bez Krista taj brak bi se raspao. Činjenica je da je danas kršćanska obitelj jako napadana sa svih strana, počevši od otvorenosti životu, pa preko legalizacije homoseksualnih brakova itd.
Obitelj je temelj društva, i kako se budu raspadale tako će i društvo kliziti u provaliju. Jedini koji spašava obitelji je Krist, je vjera. Zato je vrlo važno danas mlade usmjeravati na pravi put, prema kršćanskim obiteljima.

Iako, sve se više mladih odvaja od Boga, međutim, ako su ikad čuli naviještaj radosne vijesti, znaju da se uvijek mogu vratiti Bogu, da neće biti osuđeni. To ih naravno ne opravdava da svjesno griješe.

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Pa eto da i ja nešto k ovoj temi - iako nisam sve gornje postove pažljivo pročitao. Vjera je odgovor na Božji poziv. Primjeri vjere u Bibliji upravo to pokazuju. Odgovoriti životom na Božji poziv. Koliko mi svećenici - predvođeni biskupima do toga držimo? (Isus je rekao ne sudite da ne budete osuđeni), ali pitanje stoji! Koliko svojim životom odgovaraju obični kršćani na Božji poziv (isto pravilo kao gore) ali ja kao dušobrižnik vidim i sve mi je teže davati odgovore jer Božji poziv je jedno a naš život drugo a "kršćanstvo je palačinka u kojoj se nalazi bljutavi namaz" (ovo nisma nigdje pročitao - to mi je jutros palo na pamet). Korizma sa svojim lijepim, narodu dragim pobožnosatima, običajima, pjesmama sve više postaje "palačinka sa sve bljutavijim namazom". A u nedjelju Isus nas želi povesti na goru ... prevedeno ostaviti dolinu sa svim našim navikama, našim pjesmama i običajima , a slijediti njegov poziv: Tko hoće biti moj učenik neka se odreče sebe...hm... Isuse, a onda idi sam...

Ovaj odgovor po meni zadire u samu srž problema. I ne mislim da je samo djeci potrebno naviještati Radosnu vijest. Svi smo je potrebni. Ponavljati iz dana u dan: Krist te ljubi. Krist se dao ubiti iz ljubavi za tebe i mene. Krist te čeka i prosi da mu se vratiš.
Približiti ljudima Božju ljubav i milosrđe.
Ovo što ću sad napisati nije osuda ni moraliziranje ni kritiziranje. Shvaćam li ja i da li vjerujem da se u Svetohraništu dao zatvoriti Gospodar svemira. Moj Stvoritelj. Moj Otkupitelj. I da me čeka Onaj koji je veći od HDZ-a, veći od Mojsija, veći od hrvatstva, veći od materijalne sigurnosti, veći od navezanosti na moje idole. Onaj koji mi daje život. Kako se ja odnosim prema toj činjenici? Kako ga svjedočim braći koji otpadaju od vjere?
Jedino s čim se ne mogu složiti u citiranom postu je tvrdnja da:"Kada netko jednom shvati bit poruke Boga Isusa nije mu problem živjeti bilo kakvu čistoću". Bez Gospodina je problem. I ovo što je Sneni napisao:"A u nedjelju Isus nas želi povesti na goru ... prevedeno ostaviti dolinu sa svim našim navikama, našim pjesmama i običajima , a slijediti njegov poziv: Tko hoće biti moj učenik neka se odreče sebe...hm... Isuse, a onda idi sam..." ovu rečenicu ne shvaćam. Zar ne bi bilo bolje: Kriste ne mogu. Pomozi mi. Isuse Kriste smiluj se meni grešniku.
Po meni je problem otpada to što ljudi ne poznaju dovoljno svoju vjeru.