Iako je ova gesta, uslijed epidemiološke situacije, prošle godine ukinuta, podsjetila bih da je 2014. godine izišla
Okružnica o značenju pružanja mira na svetoj misi:
Neka mir bude sa svima vama, jer nam u ovo vrijeme to nekako najviše i treba!

Joj, kako nam je potreban taj mir...Ali MIR, ne ono što je bilo prije korone!
To pružanje "mira" izgledalo je kao na vašaru/sajmu: č. sestra dirigentica ostavlja zbor i šeta crkvom, maše rukom, rukuje se, klanja se udaljenijima kao kakav klaun (Bog nek`mi prosti!). Slijedom ljudske logike i narod se okreće kao na vrtuljku lijevo-desno, isto se klanjaju udaljenijima, neki mašu kao na rastanku s osobom koja kreće na put... I poneki svećenik je znao sići da pruži "mir" ministranu! Ajmeee...
A kad je došla korona skoro zahvalih: "Blažena korona"! -Trebalo nam je to da nas malo osvijesti. No da li je? Sačekat ćemo još...
U linku koji je Adrijana stavila piše: »Euharistija je po svojoj naravi sakrament mira. Ta dimenzija euharistijskoga otajstva unutar euharistijskoga slavlja pronalazi specifičan izraz u obredu pružanja mira.
Radi se, bez sumnje, o znaku velike vrijednosti..." (usp. Iv 14, 27). Kako se postupa(pristupa?) tome miru znamo.
Zar je čzdo ako sam počeo vjerovati da je taj "mir" ubačen kako bi posve razbio ono što iza njega slijedi: "Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe...". Drugi Adrijanin lik lijepo objašnjava: "Stoga,
tko god jede kruh i pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se, dakle, svatko ispita, pa tada od kruha jede i iz čaše pije (rr. 27-28)".
Svi znamo da ima onih koji dođu na Misu, a ljutnja na nekoga je ostala u srcu. Neki godinama ne razgovaraju a na istoj su Misi! Mislio sam da nas uvođenje toga mira mora potaknuti na praštanje, a vidjeli smo u što se pretvorilo.
Kako je sada (valjda kako gdje)?