Ja bih rekla - moli i ljubi... i tumači iz srca kad/ako te se pita... i opet moli i iznad svega ljubi! To razoružava svakoga! Ako živimo to što vjerujemo, svjedočimo jače od riječi! Znam samo da me nikad na promjenu nisu poticali oni koji puno opominju, a ako i jesu, onda to nije bilo zbog njihove opomene, nego zbog njihovog života - koji životom svjedoče svoju vjeru, pa ostaneš posramljen i odjednom dobiješ snažnu zelju za promjenom.
Nikad ne treba odustati od ljudi, kakvi god da jesu. Možda sam luda, ali ja bih onima do kojim mi je stalo i 50 puta dala priliku. Nikad ne znaš kad će te Bog iskoristiti da dodje do njihovih srca. Treba biti i ostati svijetlo svijeta, sol zemlje.
Osobno iskustvo je ono sto dira ljude. Ako imaš iskustvo da je Bog ljubav, to će prijatelj vidjet na tebi. Skužit će je li to prazna priča ili nešto sto si sam doživio.
Hvala ti na odgovoru draga Dea i to je dobra ideja istina nikad ne odustaj znaš ovaj što učiniti u situacijiama di čovijeku smeta to što radiš čak i kad svjedočiš i sve radiš iz ljubavi itd jesi li dozivijela takvo iskustvo ikada? kako u tim situacijama kako pričati sa takvim ljudima u ljubavi i sporazumijeti se ako osoba bas ne sluša na primjer dere se i slično
Na primjer sa osoba koje su narciosadne ili adhd nije bas lako jer je to bolest bi mogla biti oholost (Tako barem medicina kaze i artilkli i na bitno se mozes educirati) naravno ima i obična oholost ali narciosdnost je duplo gora pošto je to duhoavna bolest oholosti za takve je najbolje moliti i poniziti se čak i ljubiti ih ma bilo koliko nas uvrijede mozemo se sjetiti sto su frazireji radili gospodinu zar to nije neka vrsta narcisoidnosti?
I sretan vam Dan Državnosti