Katolički odgovori

Zanima me ima li itko tko bi svjedočio ispunjenje molitve?Molim svaki dan,najviše za vjeru i kad me pritisnu problemi...nekad mi se čini kao da sam uslišana...kao da me vodi neka ruka,pa budem ushićena...onaj osjećaj,kao da je "nebo"blizu.No,to se zna izjaloviti,krenuti unazad...pa mislim nekad,bilo bi isto,molila,ne molila...pa ono,Bog piše pravo i krivim crtama...možda je sve dobro za moj duhovni razvoj...pa nekad mislim,muk..sluša li Bog uopće,ima li ga?Ima li netko tko baš zna da mu je molitva uslišana?

Kad bi ti ja bio duhovnik naredio bi ti puno fizičkog rada , jedno vrijeme zabranio molitvu i da pričaš o vjeri općenito.

kopitar-ima li smisla odgovoriti nekome tako?

U početku je teško jer teško podnosiš karanje, šibu i čvrstu ruku ali ako izdržiš do kraja bićeš savršena kao ja.(:

Kopitar,nećeš vjerovati,ali jučer sam dobila odgovor na pitanje...bila sam zbunjena od situacije u kojoj sam se našla...pa sam razmišljala kako sam pisala.

Da, to je vječita dilema nas vjernika.
Ja sam imala iskustvo dugogodišnje molitve i kad sam mislila da sam došla do onog što sam molila duboko sam se razočarala da bih nakon dugo vremena dobila baš ono što mi je bilo potrebno a ne ono za što sam molila pa sam na kraju shvatila: ono što sam predugo molila je bila moja pogrešna nakana, želja, traženje. (Ma dobila sam ja odgovor odmah tako što svaki put kad sam to molila imala sam osjećaj samoće i napuštenosti što je bio znak da ne molim za dobru stvar, ali ja to nisam htjela čuti)
Suprotno, ono što sam kasnije dobila mi je pokazalo koliko je bilo pogrešno ono što sam prvo tražila.
Ukratko, konkretno radilo se o ljubavi-vezi. I koliko je god to prvo, pogrešno "ispunjenje" bilo krivo i izazvalo strahovite patnje toliko je Sveznajući ono što ti kažeš "po krivim crtama" ispisao pravi odgovor dajući mi u svom pravom odgovoru kasnije i više nego sam na prvi pogled zaslužila i nego li sam mogla i sanjati.
Dakle, osim ispunjenja stekla sam i spoznaju da dajući se u ljubavi čovjeku koji nije nas dostojan, nećemo od istog dobiti zahvalnost nego porugu, a obrnuto dajući se pravom bit ćemo podignuti do neslućenih visina i radosti i ispunjenja. Shvatila sam i kako u pravoj ljubavi čovjek jedan drugog pomaže i nosi u poteškoćama što je ne samo dragocjeno saznanje nego i hrana i lijek za ubuduće duši.

Vidim u svemu Njegovo višeslojno i kreativno odgovaranje na molitvu kao i izgradnju mene kao osobe.
I sad odgovarajući na pitanje da li je Bog čuo moje molitve, mogu reći ne samo da ih je čuo nego me je kroz ono što sam proživjela izgradio najprije u patnji da bih znala cijeniti dobrotu pravih ljudi a zatim i vjeri da ne samo da će nam svaka suza biti obrisana s lica već da će On sve čuti ali neće učiniti onako kako smo tražili već bolje, puno bolje... Hvala Mu i Slava...

Evo da pomirim ova dva naizgled suprotstavljena stajališta iz prethodnih postova ove teme reći su: djelomično, ali samo djelomično je u pravu kopitar-pragmatičar - ali i previše strog -kad kaže da nam ponekad treba šiba da ne tupimo po nečem insistirajući i tražeći kao zločesto dijete bombone prije ručka što ne znači da bih ja tebe išibala već naprotiv bih te pohvalila jer ti uvijek postavljaš prave teme.

Vidiš da ti je potrebna šiba i čvrsta ruka.(:

Ah sestro , ponekad se umorim od silnog šibanja ...nije lako vas ovčice dovesti u red.

Ja samo molim za pravedno riješenje-susjeda je iskoristila nesređenu situaciju u katastru i sagradila zid između naših dviju garaža,tako da me omela u pristupu garaži gdje 20 godina prolazim.Velika mi je to muka i iako prostor ispred moje i njene garaže nije ni njen ni moj,već ugibalište,ona fura svoje i skida svoj zid i spaja se,širi parcelu.Svaki odlazak i dolazak s posla mi je mučan,polusatno ulaženje,mrcvarenje auta...eto,samo sam molila za pravedno rješenje,ne za dobitak na lotu...Frustrirana sam jako tom situacijom...onda molim,iskrsne baš taj dan neki dokument bitan za mene,ja sva blažena,drugi dan ispadne da i nije baš tako relevantan...up and down...zato sam tako pisala...ako me razumijete

Imaš tri mjeseca roka da prodaš tu kuću i kupiš bolju ili da kupiš dva stana u jednom živiš a drugi iznajmljuješ.
Kreni u akciju i moli se da to izvršiš.

Kopitar ne piši gluposti.

Hej.
Pa meni je Bog puno puta ispunjao molitve koje sam molila i za sebe i za druge (a najbolje je onda kada bi mi ispunio neke moje želje za koje nikada nisam molila jer sam mislila da je to "kruha preko pogače" - najčešće vezano za posao).

No, isto tako, od kad sam dublje ušla u vjeru stalno lomi moju volju i stalno sam u borbi, a uvijek na rubu propasti.
Nedavno sam bila na životnoj ispovijedi i još uvijek svoje dojmove sakupljam - tih nešto više od pola sata su bili najveći trenutci milosti u mom životu u kojima su se izmjenjivali i smijeh i plač.

Svakako, konkretno što se tiče molitve - najbolje odgovore sam pronašla u knjizi T. Ivančića - Susret sa živim Bogom, gdje kaže da su uvjeti dobre molitve:
1. sabranost tj. opredijeljenost za Boga (pa i onda kad "letamo" s mislima, ono što nas uznemirava predamo Bogu u ruke)
2. pomirenje s ljudima jer kada smo s nekim posvađani u nama je prekinuta veza ljubavi i Duh Sveti ne može k nama jer Bog je ljubav i nemoguće je prihvatiti Boga, a odbaciti one koje on ljubi.
3. tražiti Kraljevstvo Božje - dakle, tražiti da se vrši volja Božja jer Bog nas je stvorio, "projektirao" je naše tijelo i dušu, naše čežnje i želje
4. ustrajanost - jer Duh Sveti sve izvlači u život, a znamo da je Isus često upotrebljavao slike iz poljodjelstva (zrno gorušice, zrno pšenice...)
Tako i Duh Sveti svaku našu molitvu izvodi iz sjemena do rascvata i ploda, odnosno do ostvarenja i uslišenja.
Iz tog razloga je potrebno gledati naprijed na plod kao ratar koji sije u vjeri da će plod izrasti. Jer, kao što sjemenu treba vrijeme, tako i molitvi treba vrijeme u kojem se traženo ostvaruje. Prekinuti molitvu prije je kao da uništimo izraslu klicu koja traži još "kiše i sunca" da se razvije do ploda.
Zato molitva traži i ujedno jača vjeru. Isus je obećao uslišenje molitvi, njegova riječ ne može biti uzaludna i nisu važni osjećaji nego naša vjernost Isusovoj riječi.
T. Ivančić kaže - dok se molimo, nemojmo gledati sadašnje stanje nego ono koje želimo izmoliti - tako cijelo naše biće moli i vjeruje.

da odgovorim na molitve

neću ja (moja skromnost) nego ću citirati velikog talijasnskog dirigenta Ricarda Muttia

koji je vodio Čikaštki orkestar više godina

pa je u jednom intervuju glede jedne Verdijeve opere rekao slijedeće o molitvi

govorio je o svom talijaskom južnjačkom narodu

kaže(slobodni prijevod)...mi talijani ...na samo da molimo Boga.....mi tražimo da nam Bog riješi probleme

mi hočemo da nam Bog riješi probleme,da preuzme odgovornost

https://www.youtube.com/watch?v=oqNcbibLyuA

rado ću prevesti od riječi do riječi ako me neko pita