Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Pon svi 25, 2020 22:17

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 85 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: Sri sij 22, 2020 12:18 

Pridružen: Uto stu 26, 2019 18:59
Postovi: 87
Lokacija: Jastrebarsko
Jasno mi je za to da Mindfullnes nije isto kao i vjera jer ne daje povezivanje sa Bogom - nije religija (ako sam dobro shvatio).

No mene interesira kontemplativna molitva koja je prisutna u kršćanskoj religiji i njeni novi smjerovi koji približavaju vjernike ekumenizmu kao npr.
http://kontemplacija.hr/
ili
https://www.jeka-tisine.org/
Čini mi se kao laiku prihvatljivim, no da ne ulazim u to ako nije kršćanska religija tj. ako je to samo tehnika opuštanja/meditiranja...
Hvala unaprijed na pomoći!

Osoba sam kojoj senzacionalizam te karizmatika nisu kao laiku nešto što me vuče.
Vuče me direktan odnos sa Bogom kroz molitvu "od srca" tj. zanima me hodanje sa Bogom (npr. kao Henok).

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri sij 22, 2020 22:38 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 3263
Jasno mi je za to da Mindfullnes nije isto kao i vjera jer ne daje povezivanje sa Bogom - nije religija (ako sam dobro shvatio).

No mene interesira kontemplativna molitva koja je prisutna u kršćanskoj religiji i njeni novi smjerovi koji približavaju vjernike ekumenizmu kao npr.
http://kontemplacija.hr/
ili
https://www.jeka-tisine.org/
Čini mi se kao laiku prihvatljivim, no da ne ulazim u to ako nije kršćanska religija tj. ako je to samo tehnika opuštanja/meditiranja...
Hvala unaprijed na pomoći!

Osoba sam kojoj senzacionalizam te karizmatika nisu kao laiku nešto što me vuče.
Vuče me direktan odnos sa Bogom kroz molitvu "od srca" tj. zanima me hodanje sa Bogom (npr. kao Henok).

Ova prva stranica nije katolička, to je vrsta japanske meditacije prilagođena našoj kulturi. Njihov pojam kontemplacije se razlikuje od našeg (u našoj kontemplaciji jako je bitan sadržaj vjere, Božja objava).

Druga stranica je katolička, spoj franjevačke i karmelićanske tradicije s novijim duhovnim učiteljima (Merton, Keating...) Lectio divina potječe od benediktinaca i taj način razmatranja preporučam.

Ne znam jesam li ti malo pomogla... Drago mi je što si zainteresiran za to, naša tradicija je velika, ali gdje početi?
Evo nešto što mi je prvo palo na pamet:
vrlo jednostavno, a duboko - https://verbum.hr/knjige/15-minuta-s-isusom-5904

izuzetno zahtjevno, ali prosvjetljujuće - https://verbum.hr/kako-moliti-7013


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet sij 23, 2020 06:51 

Pridružen: Uto stu 26, 2019 18:59
Postovi: 87
Lokacija: Jastrebarsko
Hvala ti lijepa na odgovoru - pojašnjenju!

Mišljenja sam da su obje molitvene zajednice u redu, no Jeka tišine mi se više sviđa.
Japanski spoj sa kršćanskim je u redu, no tu se ide na sabranost (molitva sabranosti) i ne razmatra se Sveto pismo/Božja objava jer se nastoji uključiti sve vjernike koji vjeruju u jedinog Boga. To je po meni više ekumenski pokret kroz zajedničku kontemplativnu molitvu. Po literaturi je sasvim OK: http://kontemplacija.hr/knjige-synopsis/
Ako bih već birao nešto što povezuje čovječanstvo - ovo bi po meni bio dobar odabir jer je Ljubav ta koja nas povezuje.

Kako sam u kontemplativnoj molitvi baš kroz Božju objavu tj. molim prebirući Isusove riječi dovodeći ih u stvarnost preko vlastitog iskustva - preko vlastitog Ja čime dobivam nove spoznaje - Jeka tišine mi stoga više odgovara.

Trenutno idem na razmatranja o teologiji tijela i to mi je lijepo jer to je osnova Božje objave - utjelovljenje.
Teologija tijela preokreće mnoga moja naučena shvaćanja, koja su mi i inače bila "čudna".
Preko teologije tijela dolazimo do spoznaje Ljepote života - smisla života.
Sveti papa Ivan Pavao II je dao dobar impuls, no to ide polako... Bitno da je dobar smjer :)

Dakle trenutni moto mi je ući dublje u teologiju tijela tj. moliti kontemplirajući u skladu sa Božjom voljom - hoditi sa Bogom :)

Hvala ti na preporuci knjiga! Malo sam si puno toga zadao (posao, obrt, obitelj, novi dom, molitva), pa trebam laganije što je i dobro...

Svako dobro uz Božji blagoslov!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet sij 23, 2020 07:49 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 471
Hvala ti lijepa na odgovoru - pojašnjenju!

Mišljenja sam da su obje molitvene zajednice u redu, no Jeka tišine mi se više sviđa.
Japanski spoj sa kršćanskim je u redu, no tu se ide na sabranost (molitva sabranosti) i ne razmatra se Sveto pismo/Božja objava jer se nastoji uključiti sve vjernike koji vjeruju u jedinog Boga. To je po meni više ekumenski pokret kroz zajedničku kontemplativnu molitvu. Po literaturi je sasvim OK: http://kontemplacija.hr/knjige-synopsis/
Ako bih već birao nešto što povezuje čovječanstvo - ovo bi po meni bio dobar odabir jer je Ljubav ta koja nas povezuje.

Kako sam u kontemplativnoj molitvi baš kroz Božju objavu tj. molim prebirući Isusove riječi dovodeći ih u stvarnost preko vlastitog iskustva - preko vlastitog Ja čime dobivam nove spoznaje - Jeka tišine mi stoga više odgovara.

Trenutno idem na razmatranja o teologiji tijela i to mi je lijepo jer to je osnova Božje objave - utjelovljenje.
Teologija tijela preokreće mnoga moja naučena shvaćanja, koja su mi i inače bila "čudna".
Preko teologije tijela dolazimo do spoznaje Ljepote života - smisla života.
Sveti papa Ivan Pavao II je dao dobar impuls, no to ide polako... Bitno da je dobar smjer :)

Dakle trenutni moto mi je ući dublje u teologiju tijela tj. moliti kontemplirajući u skladu sa Božjom voljom - hoditi sa Bogom :)

Hvala ti na preporuci knjiga! Malo sam si puno toga zadao (posao, obrt, obitelj, novi dom, molitva), pa trebam laganije što je i dobro...

Svako dobro uz Božji blagoslov!


Dobro si zaključil ovu razliku između nekakve univerzalne ekumenske molitve ili meditacije i one denominacijske i na kraju lične.
Dobro je da imaš tu širinu koja bi trebala biti odlika katoličanstva a također i općeg kršćanstva koje je od najranijih vremena znalo prepoznati i implementirati sve što je dobro iz "poganskih" religija.
Što se tiče teologije tijela to nisam čitao ali mi se čini da to mnogi krivo razumiju .


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet sij 23, 2020 12:54 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet ruj 09, 2011 09:06
Postovi: 173
Samo jedno brzinsko "nadlijetanje" terena uz kratku opasku.
Naime, oko Keatinga i njegovog naučavanja "centrirajuće molitve" (centering prayer, molitva sabranosti) već dugo se lome koplja i može se pročitati zaista svega (argumentiranoga).
A i Merton je, po mnogima, u svojoj zadnjoj fazi dobrano zagazio gdje ne treba.
U Keatingovoj zajednici se događalo da su godinama u samostanu (čovjek je bio trapist) predavanja, seminare i vježbe držali razni budistički redovnici, zen majstori, bivši katolički monasi koji su se prebacili na transcendentalnu meditaciju i slične stvari, a i sam Keating je imao jako puno čudnih i izjava i stvari napisanih u svojim knjigama.
Davno sam se bavio time pa ne bih pokušavao citirati tj. parafrazirati, ali valja proguglati malo, može se naći puno materijala i rasprava.
Nekad je postojalo i na domaćim katoličkim stranicama dosta osvrta o Keatingu i "centrirajućoj molitvi", ali sam davno te stranice maknuo iz bookmarka i ne znam zaista postoje li još.

Ono što zapravo hoću reći - upražnjavaš li osobnu molitvu, lectio divina i krunicu mislim da i ne trebaš ništa više od toga. Ni dublje. Samo ćeš naići na problematične tipove i "tehnike" koje to nisu (oni ih ne vole tako zvati).

Naletjeh sad na jedan osvrt, ne znam tko drži stranicu, ali osvrt piše neki franjevac:

https://mladosunce.com/teoloski-osvrt-n ... abranosti/

Zadnja stvar koju sam vidio, a koja se ticala Keatinga je komemoracija povodom njegove smrti. Bilo je na njihovim stranicama i moglo se i naknadno pogledati. Čudna sv. pričest - dijeljenje Tijela Kristovog, a onda su svećenici nekoliko kaleža dali prisutnima u prvim redovima da sami piju (valjda laici s dozvolom za službu pričešćivanja) i onda su oni stajali sa strane i davali piti ljudima koji su već primili Tijelo Kristovo. ??
Kad se kod nas radi pričest pod objema prilikama onda svećenik ima posebnu posudu za hostije u kojoj je uložena posudica s vinom te tako kratko umoči hostiju u vino i pričesti vjernika.
No, dobro, ovo i nije ključno za temu o kojoj se razgovara.

Sad vidim da ovo baš i nije bilo "brzinsko nadlijetanje terena". :mrgreen:

Bilo kako bilo, mislim da još uvijek imam negdje dvije Keatingove knjige - "Poziv na ljubav" i "Otvoren duh, otvoreno srce", ali nisam siguran da li bih ti njihovim poklanjanjem učinio dobro ili zlo. Hmmm...

_________________
"Mir i obraćenje - spas vam je,
u smirenu uzdanju snaga je vaša."
Iz 30,15


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet sij 23, 2020 16:12 

Pridružen: Uto stu 26, 2019 18:59
Postovi: 87
Lokacija: Jastrebarsko
@Filip
Hvala ti za napomene i link!
Lijepo je kad si pomažemo :)

Inače ne tražim ja "kruha nad pogačom", već imam čežnju za zajedništvom u zajednici koja kontemplativno moli, zajednici koja kroz molitvu provodi Božju volju tj. zajednicu koja odbacuje logiku kneza ovoga svijeta koji je izgubio.

Dobro si zaključil ovu razliku između nekakve univerzalne ekumenske molitve ili meditacije i one denominacijske i na kraju lične.
Dobro je da imaš tu širinu koja bi trebala biti odlika katoličanstva a također i općeg kršćanstva koje je od najranijih vremena znalo prepoznati i implementirati sve što je dobro iz "poganskih" religija.
Što se tiče teologije tijela to nisam čitao ali mi se čini da to mnogi krivo razumiju .


Hvala na osvrtu!
Ja čak imam mišljenje da je i dobro tako gledati jer kako sam i sam jedinstven, tako je i svatko jedinstven, a da bi međusobno djelovali i u molitvi trebamo određena zajedništva (obiteljska, religijska, pa tako i među-religijska).
Da se ne zaluta negdje u zajedništvima gdje mi nije mjesto - ja se vraćam osnovi - Isusovom nauku tj. Evanđelju gdje težim vršiti volju Božju. U takvoj molitvi - povezanosti sa Bogom - jako brzo shvatim da nešto nije u usmerenju Ljubavi. Često zna biti nešto konzervativno, kulturno, provjereno itd. sa raznim "celofanima" umotano (isto tako može biti nešto novo, moderno, radikalno, napredno,...), a pitanje u kojem to smjeru vodi... Što je najbolje - stvari koje su jako slične mogu biti u usmjerenosti dijametralno različite. Npr. neka bude volja tvoja može biti odraz mog stava da volim Boga i svog bližnjeg tj. odraz poniznosti; a može biti nešto sasvim drugo: baš me briga za sve, neka bude kako bude - tj. odraz nemara, ponosa, arogancije, oholosti...
Hoću reći da nove stvari, pa i stare, trebam razmotriti preko provođenja volje Božje tj. logike Evanđelja.

Teologija tijela kako ju je Sveti papa Ivan Pavao II osmislio je po meni odlično razmatranje za naš/moj smisao i osnova tog nauka je vršenje volje Božje. Smatram da je u njoj dobra osnova za moj daljnji život - napredak. No da se može tumačiti svakako - i to je istina...

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!


Zadnja izmjena: viz; Čet sij 23, 2020 16:24; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet sij 23, 2020 16:24 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 471

Hvala na osvrtu!
Ja čak imam mišljenje da je i dobro tako gledati jer kako sam i sam jedinstven, tako je i svatko jedinstven, a da bi međusobno djelovali i u molitvi trebamo određena zajedništva (obiteljska, religijska, pa tako i među-religijska).
Da se ne zaluta negdje u zajedništvima gdje mi nije mjesto - ja se vraćam osnovi - Isusovom nauku tj. Evanđelju gdje težim vršiti volju Božju. U takvoj molitvi - povezanosti sa Bogom - jako brzo shvatim da nešto nije u usmerenju Ljubavi. Često zna biti nešto konzervativno, kulturno, provjereno itd. sa raznim "celofanima" umotano (isto tako može biti nešto novo, moderno, radikalno, napredno,...), a pitanje u kojem to smjeru vodi... Što je najbolje - stvari koje su jako slične mogu biti u usmjerenosti dijametralno različite. Npr. neka bude volja tvoja može biti odraz mog stava da volim Boga i svog bližnjeg tj. odraz poniznosti; a može biti nešto sasvim drugo: baš me briga za sve, neka bude kako bude - tj. odraz nemara, ponosa, arogancije, oholosti...
Hoću reći da nove stvari, pa i stare, trebam razmotriti preko provođenja volje Božje tj. logike Evanđelja.

Teologija tijela kako ju je Sveti papa Ivan Pavao II osmislio je po meni odlično razmatranje za naš/moj smisao i osnova tog nauka je vršenje volje Božje. Smatram da je u njoj dobra osnova za moj daljnji život - napredak. No da se može tumačiti svakako - i to je istina...



Tak je frende , novo vino u nove mjehove.
Problem tradicionalista i modernista je što podjednako siluju ovo pravilo.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet sij 23, 2020 20:18 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 3263
Miješate kruške i jabuke, te pojmove koji bi trebali biti jasniji svima:

-što je ekumenizam? (dijalog Katoličke Crkve s ostalim Crkvama i kršćanskim zajednicama)
-što je međureligijski dijalog? (dijalog Katoličke Crkve sa židovima i muslimanima)
-što je odnos prema neopoganskim religijama? (new age)

Kako može biti "ekumenizam sa poganskim religijama"? To je oksimoron. To se zove sinkretizam.

Stari crkveni oci sigurno nisu tako daleko išli lutati od Isusa da su "tražili nešto u svim religijama svijeta"... A zanemarili svoju iznimno bogatu tradiciju i Božju objavu... :roll:


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet sij 24, 2020 07:41 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 471
Miješate kruške i jabuke, te pojmove koji bi trebali biti jasniji svima:

-što je ekumenizam? (dijalog Katoličke Crkve s ostalim Crkvama i kršćanskim zajednicama)
-što je međureligijski dijalog? (dijalog Katoličke Crkve sa židovima i muslimanima)
-što je odnos prema neopoganskim religijama? (new age)

Kako može biti "ekumenizam sa poganskim religijama"? To je oksimoron. To se zove sinkretizam.

Stari crkveni oci sigurno nisu tako daleko išli lutati od Isusa da su "tražili nešto u svim religijama svijeta"... A zanemarili svoju iznimno bogatu tradiciju i Božju objavu... :roll:


Ne mešamo babe i žabe nego si ti krivo razumjela.

Će da pričamo i sa drugi religije jer smo svi deca Božija.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet sij 24, 2020 10:05 

Pridružen: Uto stu 26, 2019 18:59
Postovi: 87
Lokacija: Jastrebarsko
@adrijana
Hvala za ispravak!
Ispričavam se na krivo iznesenom! Moj grijeh!
Napisao sam nešto što nisam znao što znači, tj. pomiješao sam neke pojmove kao ekumenizam i među-religijski dijalog. Sad sam naučio. Učim!

Nekome ti izrazi nisu dragi iz mnogih razloga.
Meni su dragi iz jednog glavnog razloga - zajedništva. Zajedništva jedinstvenosti. Ne zajedništva istoga.

Kad osjećam zajedništvo sa drugim koji je drugačiji od mene - ja sam sretan, ja sam radostan.
Mogu imati i drugačije raspoloženje - to je moj odabir. Moj svjesni odabir.
Ja sam odabrao da budem sretan, da budem radostan.

U molitvi osjećam radost i sreću kad sam povezan sa Bogom koji je istinska sama Ljubav. Ja sam to svjesno odabrao želeći to. :)

Ja nisam i ne želim biti sa Bogom sretan i radostan, a kad sam u zajedništvu sa drugim drugačijim da nisam sretan i da nisam radostan. Jedno drugo veže...

New age, sinkretizam, lutanje od Isusa, zanemarivanje sebe, "odlaženje susjedu" - su termini koji su mi strani-nepoznati ili su termini koje ne želim koristiti jer omalovažavaju/ocjenjuju, a ja ne želim suditi. Nije me Bog stvorio da sudim našu Bogom danu jedinstvenost.
Ako je Bog htio i dopustio da drugi može negirati samog Stvoritelja, tko sam ja da idem protiv Božje volje?!
Poniznost i zahvalnost idu kod mene "pod ruku" sa radošću i ljubavlju. To je Božja volja.
Božja volja je ljubiti i to ne samo svoju iznimno bogatu tradiciju, već ljubiti onako kako Isus kaže u Lk 6,27-36. To je život dostojan čovjeka, to je život koji ima smisao. U tome se vidi sva ljepota ovog veličanstvenog svijeta :)
Hvala ti i slava milosrdni Bože :DD

Lk 6,27-36 je srž moje kontemplacijske molitve kojom jačam kreposti: nadu, vjeru, ljubav u što sam se uvjerio iako nisam ništa očekivao. Dakle sa željom svjesno ljubim one koji me proklinju; u dubini srca to razmatrajući.
Da li je kontemplativna molitva sa portala Jeka tišine u tom duhu - pokušati ću saznati...
Dobro je testirati i uvjeriti se; no kako govori fra Dario Galić u
https://mladosunce.com/teoloski-osvrt-n ... abranosti/
ako je sjedinjujuća kontemplativna molitva kakvu promoviraju fra Mladen Herceg, Neven Bradić i Dobroslav Jakovljević; koji su po napisanom sljedbenici učenja Jäger-a i Keating-a; takva da ima tehniku mantranja tj. ponavljanja glasa-riječi kako bi se mijenjala svijest u misaonu prazninu -
to onda nema veze sa npr. svjesnim opraštanjem...

Ne volim kad tehnika zamjeni svijest. Taj mi je način stran i ne nalazim se u tome...
Ne želim reći da je to loše, no ja se tu ne mogu pronaći...

Ako netko zna takvu kontemplativnu molitvenu zajednicu koja kontemplira volju Božju - unaprijed sam zahvalan za svaku novu informaciju.
Po nekom predosjećaju bi to kršćanska katolička kontemplativna molitva trebala biti, no kako sam rekao - želim se i uvjeriti...

Zašto insistiram na tome - zato jer sam uvidio snagu takve molitve na sebi.
Hvala ti Bože na tom iskustvu!
Kad bi nas bilo više jedinstvenih koji kontempliramo volju Božju - to može rezultirati po meni samo nečim jako jako vrijednim... No otom, potom...

Svako dobro uz Božji blagoslov!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet sij 24, 2020 21:08 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 3263
@Viz,
zahvaljujem na ovako iscrpnom odgovoru...

S drugim dijelom tvog posta se slažem jer se, ne znam znaju li to ljudi, i crkveno učiteljstvo ogradilo od Keatingove "sjedinjujuće molitve", ali njegove knjige sam čitala i jako su dobre... On je trapistički monah, njegov nauk je produhovljen i misli (osobito psihološke naravi) vrijedne i korisne, ali njegova tehnika (slična mantrama) ima nekoliko bitnih nedostataka...

Unaprijed se ispričavam na ovako otvorenom izražavanju...

Prvi dio tvog posta mi je nekako čudnovat, možda ne koristimo isti vjernički jezik (koji se već pomalo i gubi iz svakodnevne uporabe u našim svjetovnim sredinama), jer "svijet" nije više naviknut na pojmove kao što su grijeh, idol, idolatrija, lutanje, pokora, tradicija... S vremenom te riječi su se izgubile (ostale su još samo možda u pjesmama) ili pak su poprimile sasvim drugačija, malo izmijenjena značenja.

Slično je i sa riječju kontemplacija...

Nas danas Japanci i Kinezi dolaze učiti što je to kontemplacija, jer se mnogi od nas nisu susreli uopće tijekom svoje vjerničke izobrazbe sa spisima, recimo, jednog Ivana od Križa ili Terezije Avilske...

A oni nisu bili "sveci tvrde pravovjerne patine sa slojem prašine", Terezija Avilska je recimo učila svoje susestre molitvi i kontemplaciji pomoću - riječi Očenaša. Ništa komplicirano.

Kontemplacija je bila logičan nastavak i produžetak molitve (na koju smo pozvani svi kao vjernici), ali kako naglašava ona MOLITVA je bitna. Nije važno ako netko i ne doživi kontemplativni zanos, za to ne postoji određena tehnika, to je Božja milost.

Jednako tako benediktinci učivši Lectio divinu, nisu odvajali kontemplaciju od čitanja Svetog Pisma, misaone molitve i akcije (čina)...

Zajedništvo s drugim narodima i religijama jest jako bitno na više razina (globalnoj, političkoj, ekološkoj)... ali dobro je znati što koja religija uopće misli pod pojmom kontemplacija - jer ne misle svi na istu stvar, isti cilj i istu tehniku.

Samo sam to htjela dodati,
puno pozdrava

i Božji blagoslov.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet sij 24, 2020 22:09 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet ruj 09, 2011 09:06
Postovi: 173
Odličan upis, adrijana.
Kao da smo davno zaboravili da je kontemplacija oduvijek dio naše molitve. Gotovo svake molitve, a poglavito lectio divina.
I, da - kontemplacija je i dar, nezaslužena, ulivena kontemplacija, viđenje/gledanje.

@viz
Ne bih u analize, ali pišeš da moliš "regularne" molitve i lectio divina i da bi ipak nešto više? OK, naglašavaš da bi htio osjetiti kontemplaciju u nekoj zajednici, ali kontemplacija je u suštini individualno iskustvo čije plodove možeš upotrijebiti na dobrobit zajednice - obitelji, župe, društva općenito.
Zapravo mi se čini da uslijed dobre volje i jakog zanosa jednostavno tražiš previše.
Ili možda pogrešno upražnjavaš lectio divina? Osobna molitva?

Samo glasno razmišljam, molim te nemoj se osjetiti napadnutim, nije mi to cilj. Probam shvatiti što zapravo hoćeš.
Ne znam odakle si, imaš li kakvih molitvenih zajednica u blizini - mada s njima uvijek oprezno.
Jesi upoznat s ovim:
http://www.hosana-kmz.hr/site/

Mada je i njima centar zanimanja lectio divina, a ne sama kontemplacija kao takva (koja akrobacija riječima, ali nužno kad se koristi pojam "kontemplacija" i kad se ima u vidu njezina višeznačnost u govoru, zavisno od konteksta).

Bilo kako bilo, mislim da ćeš gdje god kod katolika potražio kontemplaciju najprije biti upućen na lectio divina. A ti bi htio u zajednici to prakticirati.
U redovnike/monahe sad ne možeš (mislim da si spominjao obitelj), eventualno ovako, nekakav tečaj pri nekom samostanu ili katoličkoj zajednici, literatura pa se sam upustiti i to je to...uglavnom, Božji ti blagoslov kako god bilo i što god izabrao.

_________________
"Mir i obraćenje - spas vam je,
u smirenu uzdanju snaga je vaša."
Iz 30,15


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet sij 24, 2020 22:40 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 471
Uglavnom vidimo da ste ljubitelji kontemplacija i da ste produhovljeni i da molite itd.
Ali da se vratimo na temu sa pitanjem ekumenizma sa drugim religijama bez potrebe da se zadržavamo jel to dobar termin ili nije. Pretpostavljam da te osnovne stvari ne treba ovdje pojašnjavati a niti skrećati na posebnost katoličke konteplacije koju predstavljam da znamo. Posebno na ovakvo zatvorenom i isključivo namjenskim forumom. ( Evo da ponovimo još jednom, znamo da smo katolici i odabrani sveti puk narod tebi stečen, znamo za Tereziju Avilsku i Jovana od Krsta i benediktinsku duhovnost i da molimo krunice i razne pobožnosti itd.)

Možemo li na trenutak ostaviti našu katolički superiornost i pogledati druge iz kuta jednakih pred Bogom.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned sij 26, 2020 09:00 

Pridružen: Uto stu 26, 2019 18:59
Postovi: 87
Lokacija: Jastrebarsko
Nas danas Japanci i Kinezi dolaze učiti što je to kontemplacija, jer se mnogi od nas nisu susreli uopće tijekom svoje vjerničke izobrazbe sa spisima, recimo, jednog Ivana od Križa ili Terezije Avilske...

A oni nisu bili "sveci tvrde pravovjerne patine sa slojem prašine", Terezija Avilska je recimo učila svoje susestre molitvi i kontemplaciji pomoću - riječi Očenaša. Ništa komplicirano.

Kontemplacija je bila logičan nastavak i produžetak molitve (na koju smo pozvani svi kao vjernici), ali kako naglašava ona MOLITVA je bitna. Nije važno ako netko i ne doživi kontemplativni zanos, za to ne postoji određena tehnika, to je Božja milost.

Jednako tako benediktinci učivši Lectio divinu, nisu odvajali kontemplaciju od čitanja Svetog Pisma, misaone molitve i akcije (čina)...

Zajedništvo s drugim narodima i religijama jest jako bitno na više razina (globalnoj, političkoj, ekološkoj)... ali dobro je znati što koja religija uopće misli pod pojmom kontemplacija - jer ne misle svi na istu stvar, isti cilj i istu tehniku.

Samo sam to htjela dodati,
puno pozdrava

i Božji blagoslov.


Zahvaljujem ti na otvorenosti - to je dobra osobina i to cijenim :)
To što se ne slažeš u svemu samnom je po meni normalno jer smo jedinstveni. Nismo klonovi. Bog nije stvorio klonove, ali je zakon po kojem živimo valjan za sve:
Mt 7, 12
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."

Po tom zakonu sve funkcionira. Nema tu puno filozofije, a opet mi ljudi smo skloni filozofirati oko toga... Ja ne vidim tu nikakav problem :)

Kod svoje vjerničke prakse koja je u zadnje vrijeme kontemplacijska nisam se sreo sa tekstovima/knjigama Sv. Ivana od Križa i Sv. Terezije Avinske.
Dajem si u zadatak da to proučim. Vjerujem da mi može samo pomoći. No ja sam dokaz da to nije nužno znati...

A zgodno mi je za primjetiti da sam počeo kontemplirati moleći baš molitvu Oče naš.
Kasnije sam shvatio da je to kontemplacija - do tad nisam niti znao taj pojam.
Nije to nikakva posebna tehnika, posebna vještina. To može svatko od nas napraviti uz Božju pomoć. Što više Isus nas poziva da tako molimo i ja sam bio samo poslušan - ništa više.
A onda mi dolazi razočaranje kad spoznajem da tu jednostavnost neki smatraju darom za određene...
To mi nije jasno, ali ako slušam Isusa - jasno je. Isus govori da smo mi ljudi često takvi.
Nisu se po tom pitanju ljudi ništa promjenili.

Ribari i čobani lakše slijede poziv Isusa nego uzoriti pismoznanci, teolozi, filozofi, sociolozi, znanstvenici, političari...
Ja npr. nemam nikakve veze sa teološkim i društvenim studijima, a bez problema kontempliram tj. od srca sa žarom molim - povezan sam sa Bogom ponizno vršeći njegovu volju ovakav grješan i slab, nenačitan i priprost.

Mogu reći da odaziv Boga kad kontemplativno molim i nije ključan tj. ja ga niti ne očekujem.
Ali gore spomenuti zakon (zakon akcije i reakcije) određuje odaziv Boga na molitvu mijenjajući me (jačajući kreposti u meni).
Jasno mi je da svatko ima jedinstven odaziv na molitvu, no kad nas molitva ne mijenja - naša akcija nije bila iskrena. Na žalost - to je tako...

Koliko sam puta molio npr. Oče naš i ništa se nije događalo. Nisam se mijenjao, nisu mi kreposti rasle (nada, vjera, ljubav).
Ali ja sam to površno molio. Površno znači da ne osjećam to što izgovaram.
Tek kad sam počeo istinski osjećati ono što izgovaram u molitvi Oče naš - tek tada sam osjetio odaziv Boga koji me mijenja.

A tek kad sam počeo istinski osjećati (kontemplirajući moliti) poziv Isusa u Lk 6,27-36 - to je ono što "obara sa nogu".
A to je ono što tvori zajedništvo sa drugim osobama koje su jedinstvene, to je ono što probuđuje ljubav koja nas veže i spaja, samo Ljubav :DD
Poniznost, zahvalnost, nada, vjera, ljubav - kako samo to eksplodira u nama kad vršimo volju Božju iz Lk 6,27-36

A za to nije potreban poseban studij, potrebno poznavati neke tehnike, umijeća...
Potrebna je najprije samo želja iz zakona koji nam je Isus rekao:
Mt 7, 12
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."

Svako dobro :)

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned sij 26, 2020 14:38 

Pridružen: Uto stu 26, 2019 18:59
Postovi: 87
Lokacija: Jastrebarsko
Ne bih u analize, ali pišeš da moliš "regularne" molitve i lectio divina i da bi ipak nešto više? OK, naglašavaš da bi htio osjetiti kontemplaciju u nekoj zajednici, ali kontemplacija je u suštini individualno iskustvo čije plodove možeš upotrijebiti na dobrobit zajednice - obitelji, župe, društva općenito.
Zapravo mi se čini da uslijed dobre volje i jakog zanosa jednostavno tražiš previše.
Ili možda pogrešno upražnjavaš lectio divina? Osobna molitva?

Samo glasno razmišljam, molim te nemoj se osjetiti napadnutim, nije mi to cilj. Probam shvatiti što zapravo hoćeš.
Ne znam odakle si, imaš li kakvih molitvenih zajednica u blizini - mada s njima uvijek oprezno.
Jesi upoznat s ovim:
http://www.hosana-kmz.hr/site/

Mada je i njima centar zanimanja lectio divina, a ne sama kontemplacija kao takva (koja akrobacija riječima, ali nužno kad se koristi pojam "kontemplacija" i kad se ima u vidu njezina višeznačnost u govoru, zavisno od konteksta).

Bilo kako bilo, mislim da ćeš gdje god kod katolika potražio kontemplaciju najprije biti upućen na lectio divina. A ti bi htio u zajednici to prakticirati.
U redovnike/monahe sad ne možeš (mislim da si spominjao obitelj), eventualno ovako, nekakav tečaj pri nekom samostanu ili katoličkoj zajednici, literatura pa se sam upustiti i to je to...uglavnom, Božji ti blagoslov kako god bilo i što god izabrao.


Imaš pravo - molitva je osobna intimna stvar. To znamo i iz usporedbe o djevicama: ne može se posuditi vrijeme provedeno u molitvi sa Bogom...

No ima jedna stvar kod molitve, a to je da iako je osobna - kad se npr. moli Oče naš u crkvi za vrijeme Sv. mise to kod mene neki puta zna izazvati posebne osjećaje koje nikad ne dobivam kad sam molim. Dakle iako osobna molitva, ako se moli u zajednici - donosi drugačije...

Da li bi zajedničko moljenje blagoslivljanjem i opraštanjem dužnicima našim u poniznosti i zahvalnosti donijelo još većoj slavi Božjoj tj. da li bi to grožđe dalo još bolje vino za slavlje ? je...

Možda previše tražim, ali isto tako znam da nikad dosta vršenja volje Božje :)
Neka Ljubavi :))

Inače sam iz Jastrebarskog.

Hvala za link zajednice Hosana. Malo ću pogledati, pa im se možda javim...
Nešto ću već naći što je za laike (imam obitelj sa 4-ero djece i zajednički molimo).

Svako dobro!

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 85 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeće

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr