|
Otvorio si jako puno pitanja, ne treba ih sve trpati u isti kos.
Prije svega, da istina je da postoji vise evandjelja. Vise izvjestaja o Isusu. Nesumnjivo su mnoge krscanske zajednice u doba rane crkve cuvale i zapisivale svoje predaje o Isusu. Ta evandjelja se nazivaju apokrifnim evandjeljima, pa mozes nastaviti svoje istrazivanje te teme koristeci se tim pojmom. U neko doba se pojavila potreba standardizacije ucenja i tumacenja vjere pa su izabrana ova 4 sluzbena evandjelja kao pravovjerna, a ostala su odbacena kao krivovjerna i vrlo vjerovatno namjerno unistavana tokom kasnije povijesti crkve. No ona danas mogu posluziti da shvatimo u sto su vjerovale (barem neke) od ranih krscanskih zajednica.
Postoje mnogi na ovom forumu koji ce ti to bolje od mene objasniti.
Drugo pitanje je da li postoji (apokrifno) evandjelje koje spominje Muhameda i sl. Mislim da ne postoji, a ako bi i postojalo bilo bi nesumnjiva krivotvorina jer je Muhamed djelovao oko 600 godina nakon Isusa. Medjutim, ono sto bi teoretski moglo postojati je neko apokrifno evandjelje koje bi tvrdilo da Isus nije doista umro na krizu, nego da je Bog samo prikazao Isusovim neprijateljima njegovu smrt, a njega uznio na nebo. Ili da Isus nije bio covjek, nego andjeosko bice i sl. Sva su ta vjerovanje slicna onome sto danas vjeruju muslimani za Isusa pa se dobiva krivi dojam da bi postojalo neko evandjelje koje ustvari najavljuje sve ono sto je islam kasnije poducavao. Medjutim to ne mora biti tako.
Prije svega, ljudima Isusovog doba je bilo tesko shvatiti zasto bi Bog dopustio razapeti na krizu svojeg vlastitog sina ili barem nekog tako velikog i postenog ucitelja, sveca. Stoga su teoretski mogle postojati krscanske zajednice koje bi imale svoje tumacenje tog dogadjaja.
Osim toga, Muhamed je morao svoje tumacenje Isusovog zivota preuzeti iz nekog izvora koji je (makar teoretski) jos postojao u njegovo doba. Pa ne bi bilo cudno niti nemoguce da je ucenje koje je kasnije unio u Kuran ustvari preuzeo iz nekog ranijeg krscanskog i apokrifnog izvora.
Danasnji istrazivaci Kurana se slazu u tome da pisac Kurana nije ustvari zivio u Meki i Medini kako se tvrdi u Hadisima i Kuranu, nego negdje na podrucju izmedju Damaska i Petre. To osnazuje pretpostavku da je autor Kurana mogao biti u doticaju s mnogim sluzbenim i nesluzbenim krscanskim, gnostickim i jevrejskim izvorima od kojih je mogao slobodno birati koja ce preuzeti u svoj rad.
|