+!
MIR
Ef 2,14-18
Doista, On je Mir naš, On koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu.
Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u Sebi, uspostavljajući Mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka
te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u Sebi neprijateljstvo.
I dođe te navijesti Mir vama daleko i Mir onima blizu, jer po Njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.
Kako da vratim mir u duši? Kada molim osjećam samo pritisak da to moram raditi, iako iskreno molim i krunicu i osobne olitve, ali razvio se nekakav otpor na sve to... Isto tako smatram se u ostalim stvarima skrupuloznom osobom, stalno mislim na grijeh itd. Kako da taj grijeh kažem na ispovijedi? Je li to teški grijeh? Kako da ispravno živim svoju vjeru i da budem sretan, i da normalno zivim a ne ovako po cijeli dan razmisljam o grijesima i o tome kako jos moram moliti.
Osobne i zajedničke pobožnosti mogu biti dobre i korisne, ali odnos prema Ljubavi (OtacSinDuhSveti) treba biti iskren i jednostavan poput djeteta.
Naravno, da se čovjek veoma fokusira na grijeh, jer grijehom nanosi nepravdu Ljubavi, a sebi veliku štetu,
ali je korisnije fokusirati se na Raspetoga.
Grijeh je sve ono što nema smisla u Ljubavi, a u čovjeku se grijeh rađa u 'Evi'.
Sin može svaki dan majci biti neposlušan i zadavati joj mnogo boli i suza,
a opet može svaku večer govoriti joj kako mu je žao i da će se popraviti.
ISKRENOST
Lk 18, 9-14
Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:
"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
Marko128 je napisao/la: Da, ja bi se zelio vratiti Bogu ali kao da nemam dovoljno ljubavi...Znam da bi da sada umrem isao u pakao,. Ali ja zelim se opet ispovijediti ali zelim zivjeti slobodno, bez nekih molitvenih obveza.. Zelim moliti iz srca, ali jednostavno i kratko, i nedjeljom ici na svetu misu... Ali sve slobodno... A ja imam osjecaj da nisam dovoljno fobar, da ima pu o boljih vjernika od ene, i da se trebao potpuno promijeiti, a ja to ne zelim...
Samo Ljubav zna, tko su dostojni Kraljevstva, a usavršavati se u Ljubavi smo dužni svaki dan.
Govoriti "Isuse, volim Te!", a u svakodnevici srcem 'biti daleko od Njega' je zavaravanje samoga sebe.
Čovjek može na vidljivi način pokazati ljubi li Ljubav.
Što više ono 'ja' umire u čovjeku to više ima Života=Radosti=Slobode=...
2 Kor 13,11
Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.
Fil 4,4
Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!
1 Sol 5,16
Uvijek se radujte!
|
Međutim, ja sam vrlo mlad. Uskoro ću imati 18 godina i nekako želim živjeti u vjeri ali i ne želim napustit ono svjetovno: želim nastaviti trenirati karate, igrati košarku, imati prijatelje s kojima idem van koji i nisu praktični vjernici itd.. Je li to grijeh? Nekako problem je što ne mogu spojiti ta dva područja, i nisam tip za nekakve duge i ozbiljne molitve, i onda mi počnu ići misli kako moram puno moliti, i to određene molitve, i nakon toga u meni se pojavi nekakva odbojnost prema tome svemu, pa se javljaju svakave psovke teške u mislima, iako ih ja nikad ne izgovorim. Što da radim kako bi sve to uspio srediti? Pošto sada nemam nikakvih obaveza, stalno o tome razmišljam i ne mgu praktički ni normalno spavati ni jesti a da ne razmišljam o tome...