Katolički odgovori

Radi jednostavnosti, zamislimo jednu malu Katoličku (kršćansku) zajednicu u nekom malom ruralnom mjestašcu, u kojemu svaki stanovnik sve zna o onome drugome.

Vjernici te zajednice su po definiciji pravi vjernici, znači ponizni pred Bogom i Crkvom te vjeruju svojim svećenicima i župniku.

Postavlja se pitanje kako odvojiti poniznost od nekritičnosti, kako reagirati u slučaju mogućeg nedoličnog ponašanja župnika ili nekog drugog svećenika u sredini koja u njihov moralni autoritet vjeruje bez ikakve rezerve i uz činjenicu da i sama osoba koja je bila svjedok tog nedoličnog ponašanja ima izuzetnu visoku razinu autocenzure zbog jednakog takvog nekritičnog pristupa kakav imaju i ostali sumještani?

Ustvari, možemo to malo selo zamisliti kao malu studiju.

Otvaram raspravu sa molbom da sami napišete ostatak priče na uvod ispod:

Jedan pojedinac uoči nedolično ponašanje svećenika (može biti bilo što pa i pedofilija), taj ja pojedinac veliki vjernik sa izuzetnom poniznošću, nije siguran u ono što je vidio ili saznao, možda čak ni ne vjeruje da je sve dobro shvatio, ipak izuzetno vjeruje u moralni autoritet svećenstva svoje župe, zbog svega je nesiguran pa se zato povjerava nekim drugim ljudima s kojima u tajnosti raspravlja o tome što se može učiniti.
Ti su ljudi skeptični prema njegovim zapažanjima.

Neovisno o tom pojedincu, neki drugi ljudi dolaze do sličnih saznanja a ''glasine'' počinju kolati cijelim selom,...Nastavite priču.

Na kraju vaše varijante nastavka priče, molim da odgovorite na naslovno pitanje i na pitanje ispod:

Što mislite, postoji li i što je dovoljno snažan poticaj da dobrog vjernika navede na kritičku reakciju usmjerenu prema eventualnim nedjelima nekog svećenika, te na neki eventualni potez protiv nedoličnog ponašanja nekog od pripadnika klera unutar njegove župe?

nastavak priče...
...,ali bogobojazni ništa ne komentiraju.Neki od njih imaju sumnju,ali shvaćaju ispravno da ne idu na svetu misu zbog svećenika nego zbog Boga,znaju da je svećenik posrednik između njih i Boga i da je i on samo čovjek.Da nije zbog svog poziva svetac niti to može nužno biti.
Ostali vjernici koji nemaju takvu spoznaju zgražaju se i mnogi od njih mjenjaju crkvu,ne zalaze više u crkvu u kojem dotični svećenik drži misu.
Ostali mještani,nevjernici i dalje prenose vijest zgražajući se i raspitujući vjernike kako uopće mogu ići u crkvu i vjerovati kad se takve stvari događaju.

Odgovor na pitanje koji bi bio snažan poticaj da dobrog vjernika navede na kritičku reakciju,tj.postoji li poticaj i koji poticaj je dovoljan-odgovaram da postoji.Za taj poticaj potrebna je velika hrabrost,a to je odlučiti se za Dobro.
Otvoreno reći svećeniku što se o njemu govori,samo to,i vidjeti kako će taj svećenik reagirati na takvo hrabro i iskreno zalaganje,a ja vjerujem da bi taj svećenik ako je i počinio nešto,a kaje se jako zbog toga ponizno zamolio tako hrabru osobu da se samo jako moli za njega da ponovo ne padne u napast.Ukratko:trebali bi tom svećeniku pomoći svojim molitvama.

Imam i ja pitanje:Koliko često molimo za svećenike?
I da li se sjetimo i razmišljamo koliko su pod pritiskom Zloga jer imaju poseban poziv od Boga?