Katolički odgovori

Gledao sam danas na TV-u dokumentarni film "Upoznaj samog sebe" o obitelji Kostelić.
Iako nije vezan uz katoličku vjeru, mislim da je film natuknuo pozitivnu dimenziju sporta, koja je sredstvo za više ciljeve.
I papa Franjo je izjavio da "crkvena zajednica vidi u športu snažan instrument za cjeloviti razvoj ljudske osobe. Zapravo, bavljenje športom budi na zdrav način svijest glede potrebe nadilaženja vlastitih interesa i samoga sebe."
"Ako se šport promatra samo u okviru ekonomskih parametara ili zbog pobjede pod svaku cijenu, izlaže se riziku svođenja športaša na puku robu za povećanje profita. Ti isti športaši ulaze u sustav koji ih odbacuje, gube pravi smisao svojega djelovanja, radost igranja koja ih je privukla kao djecu i nadahnula ih na činjenje prave žrtve postati prvacima. Šport je harmonija, ali ako prevladava pretjerana potraga za novcem i uspjehom, taj sklad biva razbijen."

Dok danas ljudi govore kako nemaju dovoljno novaca da pruže djetetu sve što mu "treba", Kostelići su živjeli u kombiju, nekad prespavali po zimi u šatoru i dizali se rano prije svih kako bi se mogli besplatno spustiti na stazi. Njihova priča, posebno odnos prema novcu, mi je stvarno nadahnjujuća.
Možda ta upornost i vjera ima neki doticaj sa vjerom u Boga, intervju Ivice Kostelića pokazuje da je na putu vjere:
"Tko god je imao konflikta s Bogom na kraju ili se može predati ili će postati još bliskiji s njim. Ja sam postao još bliskiji. Kao prvo, nisam se mogao otarasiti toga. Nisam postao religiozan zato što sam se strgao. Ja sam i prije bio religiozan. Velik sam dio djetinjstva, zahvaljujući ocu, hvala Bogu, proveo u prirodi, a moj stari je rekao: „Priroda je jedina stvar na svijetu koja te može podsjetiti da si čovjek.“ I ako imaš uši i oči i nos, onda shvatiš u mnogo prilika da Bog postoji i da je on cijelo vrijeme tu, cijelo vrijeme oko nas i onda polagano počinje taj dijalog. Svatko ima svoj osobni odnos. Ja govorim o svojem odnosu. Za mene je to uvijek bio dijalog i danas je.
Zato što je vjera općenito, vjera u bilo što, prvi pokretač čovjeka i ljubav prema tome. Tebe ne pokreće ništa materijalno.
(...)To je ono što je za mene bit sporta. Ljubav prema onom što radiš. Ne da te gore tjera slava, novac, publika."

Kroz tu priču mogu se naći elemente vjere, jer razlog bavljenja sportom nije materijalni uspjeh, već nam taj asketizam pomaže da uzdižemo duh, kako je rekao Pavao VI: "A kakav asketizam! Koji je to protuotrov za lijenost, nemar i dokolicu. Nema zahtjevnijega učitelja nego što je šport!"

SPORTSKO TAKMIČENJE
=================================

1.MAKABEJCI 1:13-14
Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se
POVEDU ZA POGANSKIM OBIČAJIMA.
I SAGRADIŠE U JERUZALEMU BORILIŠTE,
KAKO TO OBIČAVAJU POGANI,

2.MAKABEJCI 4:12
NAMJERNO JE DAO ISPOD TVRĐAVE SAGRADITI BORILIŠTE,
a sam je najbolje efebe vodio pod petazom.

KNJIGA MUDROSTI 2:11 Život u očima bezbožnika:
Nek' naša snaga bude zakon pravde,
JER ONO ŠTO JE SLABO NIJE NI ZA ŠTO.

1.TIMOTEJU 4:8
Uistinu, TJELESNO VJEŽBANJE MALO ČEMU KORISTI,
a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život - sadašnji i budući.

TITU 3:2 opće dužnosti vjernika:
- NIKOGA DA NE POGRĐUJU, DA BUDU NERATOBORNI, POPUSTLJIVI,
DA OČITUJU SVAKU BLAGOST PREMA SVIM LJUDIMA.

Slušao sam svjedočenje Ivice Kostelića na temu vjere i sporta:
https://narod.hr/sport/video-ivica-kost ... os-s-bogom
Po meni on je jedan od primjera sportaša koji ima pravi odnos prema sportu. Zanimljivo mi je kako je na pitanje kako se odnosi prema svojoj djeci spomenuo i kako djeca danas puno igraju igrice, a kako u doba najvećih uspjeha, od 2008 do 2013, on nije uopće imao mobitel!
Zanimljivo i poticajno je poslušati njegov doživljaj odnosa prema sportu.