Nisam našao o tome, može li navesti gdje su ti napadi na Fridla, Kaćunka i druge?

Sve se to odvija pod krinkom brige za ispravnu vjeru i liturgiju koja se mora propovijedati i obavljati na "jedino ispravan tradicionalni način", a metode pritiska su identične onima koje koriste ateistički aktivisti i uključuju suptilne prijetnje na osobnoj razini, javno prozivanje na pojedinim web stranicama uključivo tužakanja nadređenima. Neki su se baš specijalizirali za takve stvari.
Što mislite o tome?
Kako razlikovati bratsku kritiku od orkestriranih napada.

Evo nešto iz katoličke enciklopedije:
Kad je 1905. g. skovan izraz "modernizam", on je pokrivao sve teorije i učenja koje su navodno prijetile rušenjem nauka Katoličke crkve. Papa Pio X. je svojim dekretom protiv modernizma zapravo potaknuo jedno ozračje nepovjerenja prema svemu i svakome (osobito svećenika i teologa međusobno), pošto se modernizmu nije moglo stati na rep ni kraj, jer - nije se radilo o nikakvom organiziranom pokretu. Nije se radilo niti o ikakvoj organiziranoj uroti. Anonimni "doušnici" su, iz svake biskupije, svoje liste ne-pravovjernih slali u Rim, a tu žalosnu praksu dojava i tužakanja prekinuo je papa Benedikt XV. On je navodno, kad je izabran na Petrovu stolicu, na tajnoj crnoj listi sumnjivih modernista našao i svoje ime.

Evo nešto iz katoličke enciklopedije:
Kad je 1905. g. skovan izraz "modernizam", on je pokrivao sve teorije i učenja koje su navodno prijetile rušenjem nauka Katoličke crkve. Papa Pio X. je svojim dekretom protiv modernizma zapravo potaknuo jedno ozračje nepovjerenja prema svemu i svakome (osobito svećenika i teologa međusobno), pošto se modernizmu nije moglo stati na rep ni kraj, jer - nije se radilo o nikakvom organiziranom pokretu. Nije se radilo niti o ikakvoj organiziranoj uroti. Anonimni "doušnici" su, iz svake biskupije, svoje liste ne-pravovjernih slali u Rim, a tu žalosnu praksu dojava i tužakanja prekinuo je papa Benedikt XV. On je navodno, kad je izabran na Petrovu stolicu, na tajnoj crnoj listi sumnjivih modernista našao i svoje ime.

Da, ta ultramodernistička enciklopedija je zasigurno mjerodavni izvor. A sve i da ga uzmemo ozbiljno, tu se ponajbolje pokazuje licemjerje neomodernista / neokonzervativaca koji lupaju po glavi s bezuvjetnom odanošću i papolatrijom naspram modernih papa - u ime 'vjernosti Crkvi', a distanciraju se od onih prošlih (naročito je sočan ovaj biser Barnabe, najvećeg borca za vjernost rimskom prvosvećeniku). I zapravo, samo potvrđuju očitu činjenicu o postojanju rascjepa između 19 stoljetne tradicije i postkoncilske ere pa sami sebe pobijaju.

A što se tiče glavne teme, fraza 'napadanja' svećenika je samo pila naopako, odnosno psihološka fraza kojom se želi iskrivljeno diskreditirati opoziciju - hajmo jednostavno opravdanu i otvorenu kritiku zbog objektivnih hereza i svetogrđa nazvati 'napadanjem' zbog kojeg se odmah postaje 'papskijim od pape' i to je to; dodatni argument nam ne treba. Čisti ad hominem koji uopće nema veze s razumskim zakonitostima rasprave. Naprotiv, ako se želi normalno raspravljati, onda bi valjalo pokazati u čemu su ti 'napadi' neopravdani, no baš ne vidim ovdje volju za time.

Da, ta ultramodernistička enciklopedija je zasigurno mjerodavni izvor. A sve i da ga uzmemo ozbiljno, tu se ponajbolje pokazuje licemjerje neomodernista / neokonzervativaca koji lupaju po glavi s bezuvjetnom odanošću i papolatrijom naspram modernih papa - u ime 'vjernosti Crkvi',

Očito se taj izvor mora uzeti ozbiljno, jer činjenica je da je postojalo udruženje „Sodalitium Pianum“ čiji su članovi pisali „izvješća“ i sastavljali crne liste o onima koji naučavaju „pogrešnu“ doktrinu. Što je to bilo pogrešno, to su oni sasvim subjektivno prosuđivali. Činjenica jest da su među prozivanima i tuženima bili mnogi nevini, činjenica jest da su se ti cenzori služili nečasnim metodama (otvaranje i fotografiranje privatnih pisama, provjere tko kupuje kakve knjige u knjižarama i sl.), činjenica jest da su time zloupotrebljavali Papin dekret protiv modernizma, činjenica također da su samo odmogli Crkvi u srazu sa modernizmom.
Sljedeće, ta udruga nikad nije kanonski priznata. Sljedeće, 1921. je i raspuštena od strane Rimske kurije.
Prema nekim izvorima, u ilegali je djelovala negdje do početka 2. svjetskog rata.

Danas se nažalost počinje obnavljati i to od strane tradicionalista.
Evo dokaza: http://www.unavox.it/

Ok, još samo dodaj da je ovo posljednje rekao jedan od neomodernističkih perjanica Y. Congar i imamo skoro kompletan članak s wikipedije. Sve što je rečeno su klasične neomodernističke metode pokušaja reductio ad absurdum kako bi opravdali svoje relativističko doktrinarno usmjerenje, odnosno laksno disciplinsko uređenje koje će omogućiti širenje zabluda bez ikakvih sankcija, što je nažalost stanje kakvo je prevladalo nakon koncila i jedan od većih podviga neomodernista.

Najbolji pokazatelj toga može biti činjenica da čak ni herezijarh H. Kung nije discipliniran ničim više od pišljive 'zabrane podučavanja u statusu katoličkog teologa', iako otvoreno širi hereze za što je prema kanonskom pravu predviđena latae sententiae ekskomunikacija. A on ne da nije izopćen, nego nije ni suspendiran i najnormalnije vrši svoju svećeničku službu - propovijeda heretički nauk, služi svetogrdne i najvjerojatnije nevaljane mise, i isto tako daje odrješenja upitne valjanosti s mogućnošću davanja heretičnih savjeta u ispovijedi.

Nešto slično je i s ostalim modernističkim teolozima koji su prije koncila bili sankcionirani (stavljeni na Index, ili im zabranjeno poučavanje), a kasnije rehabilitirani, a još više njihovim sljedbenicima koji nastavljaju njihovu rabotu. Joj ta netolerantna pretkoncilska Crkva.