Katolički odgovori

Talijanski novinar i pisac David Murgia ne može se načuditi nekim mišljenjima članova Kongregacije za nauk vjere koji su glasovali o međugorskom fenomenu 17. rujna 2016. Tada su šestorica članova, od kojih trojica kardinalskoga ranga, dala glas s obrazloženjem da je posrijedi satanofanija.
ŠEST ŠOKANTNIH GLASOVA: „IZA FENOMENA STOJI ZLI“. TAKO JE VATIKAN HTIO ODBACITI GOSPU. OD 21 GLASA PROTIV NADNARAVNOSTI (OD UKUPNO 33 MIŠLJENJA), NJIH JE 6 TVRDILO DA SU UKAZANJA SATANOFANIJA. „VIDIOCE JE TREBALO KAZNITI DAMNATIO MEMORIAE“ [brisanjem spomena]. https://www.vjeraidjela.com/medugorje-u ... caj-zloga/

Dobro meni je stvarno žao što se taj Talijanski novinar David Murgia ne može isčuditi

Evo ni ja se ne mogu prestati čuditi da neko dovodi u pitanje odluku tri kardinala i još tri druga člana

Moraš priznati da je prilično teško promatrati brojne dobre duhovne plodove Međugorja kroz prizmu satanofanije.
Na neki način bi oni koji tako misle trebali objasniti od kuda onda sve te molitvene zajednice, zvanja, ozdravljenja, ispovijedi, tisuće i tisuće ljudi u postu i molitvi? Kako je moguće da je to posljedica djelovanja zla? Moli se i na drugim mjestima diljem kršćanskog svijeta, pa ipak su rijetka mjesta sa tolikim pozitivnim duhovnim uplivom.

Ja mogu samo priznati poslušnost komisiji i odluci kardinala a tek onda mogu reći svoje mišljenje a znaš koliko je bitno moje mišljenje i čuđenje o ovome isto kao i čuđenje David Murgia...ima i pjesma sevdalinka: " čudila se aman ja, čudila se zeman ja, čudila se zil hanuma mlada....

Pa ovo je forum a ne službena komisija. Služi za casual komentiranje i razmjenu mišljenja.

Čitao sam razne izjave onih koji osporavaju taj fenomen, recimo jedan od žešćih je dr. Haukem, ali to su prilično formalistički razlozi. Meni je važan faktor i radi li se o našem čovjeku ili strancu. Jer stranci teško shvaćaju kontekst u kojem je sve počelo. Recimo mišljenje biskupa Perića mi jest zanimljivo i važno, apsolutno razumije kontekst i bio je dionikom događanja, to ima težinu. Ni od njega nisam čuo razumno objašnjenje odakle onda svi ti plodovi koji ne prestaju ni u petom desetljeću trajanja fenomena. Čini mi se da bi bilo važno odgovoriti na to pitanje. Najbolji odgovor koji sam dobio je da su to plodovi molitve. Ali moli se i na brojnim drugim mjestima pa nema ni približno toliko plodova.

Prijatelju Pismo jasno kaže što može Sotona i što ne može....što se tiče čuda to su sitnice za njega a znaš što nikako ne može.....

Ne kažem da ne može, nego ne razumijem zašto bi Sotona navodio ljude na post, molitvu, obraćenje, ispovjed, duhovna zvanja... ?
Ako su to plodovi kojima Sotona teži, onda nešto duboko ne štima sa našim razumijevanjem Pisma.

Post, molitva itd prijatelju ja znam mnogo takvih u čijoj blizini ne bi želio provoditi ni jedan sat, vidim da imaš svoje mišljenje ali nema ništa gore nego se pouzdati u svoje mišljenje. Moje mišljenje je da nemam mišljenje.

Borme istina. Za nas bar znaš kaj smo i na čemu si.

Bitno je znati da Kongregacija za nauk vjere i umirovljeni biskup mostarsko duvanjska nisu na istim pozicijama po tom pitanju.

adrijana » Pet kol 14, 2026 20:37 je napisao/la:
Onaj tko pali oltare jest duhovno bolestan.


Adrijana, po Viktoru Franklu i njegovoj logoterapiji čovjek ne može biti duhovno bolestan odnosno duh ne može biti bolestan. Po njemu je čovjek trodimenzionalan: tijelo, psiha i duh. Psiha može biti bolesna (despresija, tjeskoba i dr.) a njegov čuveni kredo glasi: "Duh se ne može razboljeti" - on uvijek ostaje slobodan i čist. Dakle, ovdje se radi o psihičko poremećenoj osobi.

Ovo si dobro napisao; i ja sam čitao knjigu od biskupa Perića "Ogledalo pravde" i on je u toj knjizi vrlo argumentirano iznio svoje stajalište zašto se protivi ukazanjima. Devijacije koje je on tamo opisao mogle bi se dijelom pripisati problemima koji su vezani uz tzv. hercegovački slučaj, sukob lokalnih redovnika i biskupa. Međutim, kao što si i sam dobro primjetio, ostaje pitanje kako objasniti tolike plodove u Međugorja? I tu biskup nažalost nije ponudio nikakv odgovor. Bez obzira na sve, milost Božja je nesumnjivo tamo snažno prisutna i Bogu hvala za Međugorje u kojem su se toliki ljudi po prvi puta istinski susreli s Bogom.

Da, poznata mi je ta teza, kod Frankla se radi o drugačijoj antropologiji. Kod njega se duh ne može razboljeti, nego je duh rješenje i lijek za mnoge bolesti, tj. podići se i otkriti svoju duhovnu dimenziju.
Kod drugih autora također "manjak duha" može uzrokovati probleme i na psihofizičkoj razini - pa se tako preneseno govori i o "duhovnim bolestima".