Biskup Athanasius Schneider sa članka prije stavljenog linka baš i naglašava odgovornost.
Isus naš Učitelj više puta poziva na odgovornost, kao i moj imenjak Krstitelj:
Mt 3,10
"Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca."To je upozorenje vezano za našu odgovornost, a biskup to razrađuje u sadašnjem stanju čovječanstva tj. u sadašnjosti:
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Lifesite: Pogotovo "posljednje stvari?" (Napomena prevoditelja: smrt, posljednji sud, pakao i nebo). Nestali su. Sad je jedino dobro živjeti.
Biskup: Da, krajnja stvarnost. Sve se tiče tjelesnog, privremenog života. I nažalost, toliko pastira u crkvi - svećenika i biskupa, pa čak i viših - itekako podupire ovaj jednostrani stres na tijelo i ovaj privremeni, kratki život. To je naturalizam. To sam spomenuo u svojoj knjizi: ovo je velika opasnost našeg vremena. Sada smo svjedoci, čak i unutar Crkve, da suradnja s ovim ekstremnim naturalizmom uklanja eliminaciju svakog pogleda i vizije nadnaravnog života, vječnog života. Moramo obnoviti nadnaravno u Crkvi i dati ljudima - opet, ovo je za nas i za Crkvu izazov unutar korona krize - prenijeti ljudima viziju Vječnosti. Još uvijek postoji vječni život, nemojte toliko paničariti u svojim brigama koje se tiču samo privremenog života! Moramo čak pružiti i viziju nade i povjerenja da smo u Božjim rukama. Sada vlada kaže: vi ste u našim rukama, u potpunosti, mi vas štitimo. Ovo je vrlo opasno.------------------------------------------------------------------------------------------------------
Samo naturalistički (materijalno tjelesno vremenski prolazno) odgovoran, ja u biti i nisam odgovoran.
Trebam/trebamo biti odgovorni za Vječnost.
Vrlo je opasno kad počnemo živjeti samo o kruhu jer tada nam je vlada, zdravstvo, novac, moć, utjecaj i sl. što donosi etikete/spoznaje na 1. mjestu.
Tada kršimo 1. Božju zapovijed, tj. kršimo Učiteljeve zapovjedi Ljubavi. Tada sigurno umiremo kad izbacimo Boga sa 1. mjesta.
Isus je vraćao u zajednicu zaražene liječeći ih.
Danas samo zbog prolaznog mi se bojimo zdravog bližnjeg. Distanciramo se od bližnjeg pod izlikom da ga volimo, a u biti se bojimo zbog gubljenja prolaznog...
Odgovorni smo za prolazno koje nestaje, a ? smo odgovorni za vječno ...
Usmjerenost našeg življenja po medijima je otišla samo u materijalno prolazno.
Kao da smo zaboravili da je Isus pobijedio ovaj svijet. A mi se grčevito po svaku cijenu držimo samo ovog svijeta. Tada se uništavamo...
U poniznosti i zahvalnosti se molim Bogu Ocu. Hvala biskupu Athanasius Schneider-u!
Svi ovi teški trenuci su u biti nova mogućnost da se svojim predanjem, svojom privolom, djelovanju Duha Svetoga Zlo pretvori u Dobro u Ljepotu življenja na hvalu i slavu Boga Oca našega.
Aleluja
