Katolički odgovori

Slovenska Biskupska konferencija je usvojila smjernice i preporuke za sprečavanje širenja gripe. Upute se odnose na određene prakse i kontakte vjernika i svećenika na vjerskim obredima.
Savjetuje se vjernicima primanje Pričesti na ruke, a kada je primanje Pričesti na usta i kad se dotaknu usta ili slina onog koji se pričešćuje potrebno je obavezno koristiti alkoholnu maramicu, koju nakon mise treba uništiti.
http://www.ljnovice.com/default.asp?pod ... ica=106858

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Evo, unutar cijele ove teme koja je posvećena načinu primanja sv. pričesti, bilo je ipak i malo riječi (prije godinu dana) o duhovnoj pripravi...
Semantički, riječ po riječ, i ona je jasna sama po sebi... Ali pošto nismo (nadam se) "mehanički" vjernici, nego se i u našoj duhovnosti i odnosu prema sakramentima događaju s vremena na vrijeme neke promjene, osjetila sam da me ovo pitanje sve više muči...
Ne znam na kojoj temi se o tome raspravlja, ali moram se s nekim ozbiljno posavjetovati.
Proteklih godina nisam, moram priznati, previše obraćala pažnju na ikakvu pripravu za pričest. Moram priznati. Sve je teklo svojim tijekom: dvaput godišnje ispovijed, euharistijski post prije mise, uzdržavanje od sv. pričesti zbog težih/lakših grijeha (?) - tu je naime počeo problem...

S vremenom sam shvatila da neke stvari koje sam formalno i udžbenički smatrala "teškim" grijesima, uopće nisu takvo opterećenje mojoj duši i često su bili samo isprika za ne-pričešćivanje... A istovremeno počele su me mučiti stvari kojih nema niti u jednom praktičnom ispitu savjesti, a ja sam jednostavno osjećala da su grijeh i da narušavaju moju osobnost i odnose s drugima... Mislim da nije stvar u sitničavosti ili skrupuloznosti, nego jednostavno u promjeni (ili sazrijevanju)...

Nemam stalnog ispovjednika s kojim bih mogla razgovarati o ovakvim stvarima, nažalost. Uistinu, nemam niti najbolja iskustva s tim sakramentom (ispovijedi), često sam odlazila na najavljene župne velike ispovijedi, a tamo - žurba, smetenost, čak i neke neprimjerene kritike... Znam da ispovijed ipak nije savršena prilika za duži duhovni razgovor, ali bih voljela da je ipak dostojanstven i duhovan...

Dok ne nađem prigodu za bolju ispovijed, bilo bi mi drago čuti barem neki savjet ili neku dragocjenu misao za ispravniju pripravu... Hvala unaprijed

Ovdje se nismo dotakli onih koji ne smiju uzimati pšenično brašno zbog bolesti pa im je time i pričešćivanje otežano pogotovo ako naiđu na nerazumijevanje okoline. S tim u vezi evo jedano pitanje i dio odgovora s stranice Glasa Koncila. http://www.glas-koncila.hr/portal.html? ... 7&act=show

Moje dijete boluje od crijevne bolesti koja se zove celijakija. Zato ne smije jesti pšenični kruh. Upozorila sam na to svećenika. On me je razumio i nabavio neke drugačije hostije za pričest moga djeteta. Kad je to saznala naša vjeroučiteljica, rekla je da ta pričest nije valjana jer da se za hostiju mora upotrebljavati isključivo pšenično brašno.
Svećenik je ispravno postupio upotrijebivši hostiju izrađenu od pravoga pšeničnog brašna iz kojega je uklonjen sastojak koji se zove gluten. Taj gluten u nekim slučajevima uzrokuje spomenutu crijevnu bolest koja može biti vrlo opasna....
Uklanjanjem toga sastojka brašno i dalje ostaje pravo pšenično. Pšenični kruh načinjen od toga brašna valjana je tvar za euharistiju, on u pretvorbi postaje pravo Tijelo Kristovo. Da nije tako, Crkva ne bi dopustila proizvodnju takvih hostija niti bi ih svećenik upotrebljavao.

Savjetujem svima da čitav odgovor pročitaju na http://www.glas-koncila.hr/portal.html? ... 7&act=show jer stvarno postoje neuobičajeni zdravstveni problemi koji nekim vjernicima otežavaju vjerski život a mi ostali, iz svog neznanja ne trebamo pogoršavati stvar, praveći se pravovjernijima.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Prenosim odgovor na pitanje: Smije li vjernik svetu hostiju gristi ili je treba samo progutati? iz Glasa koncila http://www.glas-koncila.hr/portal.html? ... 7&act=show
O načinu blagovanja svete hostije nema nikakva izričitog crkvenoga propisa. Nije zabranjeno upotrijebiti i zube, ali mnogi vjernici iz poštovanja hostiju radije progutaju da koja čestica ne bi zaostala među zubima.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Članak izokreće činjenice i iskorištava ih u svoje svrhe kako bi pokušao zabraniti pričest na ruku, što žele razni "tradicionalistički" pokreti. To nije katolički nauk, ono što papa želi ili ne želi jasno definira dokumentima, umjesto da mu autor to podmeće. Papa naglašava tradicionalnu pričest na jezik uz klečanje, ali nigdje ne zabranjuje pričest na ruku kako to sugerira članak. I jedno i drugo je ispravno ako pričesti pristupamo sa dostojanstvom, to je katolički nauk.

Mogućnost zabrane pričesti na ruku jasno se predviđa u slučajevima kada postoji opasnost profanacije sakramenta, a ako bismo ekstenzivnim tumačenjem tu uključili i moguće štetni utjecaj na vjeru i poimanje sakramenta (koji postoji već po samoj naravi da se njime postupa kao s običnom hranom), onda to daje sasvim dobre razloge da se to i učini gdje ima takve svijesti. Također, ako za nešto ne postoji mogućnost onda znači da nije dopušteno, a budući da bi cijela Crkva trebala slijediti primjer Apostolske Stolice, onda je ovo razmišljanje sasvim opravdano.

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Preferirani način je klečeći primiti pričest na usta, no dopušteno je i stojeći na ruku. Svaka biskupija može odrediti dopušta li se primanje pričesti na ruku jer je to područje ostavljeno biskupijama. Ako je takva stvar dopuštena nijedan svećenik ne može odbiti dati pričest nekome na ruku ili reći:,,Ja ne dajem pričest na ruku.'' jer to nije u njegovoj ovlasti niti može neki svećenik reći:,, Ne dajem pričest onima koji klečeći primaju na jezik. Svi morate stajati.''.

Mislim da je dobro poslušati kardinala Arinzea. (Yaaaa...veri guuud...sooo...)
http://www.youtube.com/watch?v=Ap1KL2D5ae4
http://www.youtube.com/watch?v=0aZOhbCdfwY

_________________
http://www.mhfm1.com

Kongregacija za bogoštovlje u svojoj uputi Memoriale Domini iz 1969. potvrđuje pričest na jezik kao redovnu praksu (koju prema tome nije moguće nigdje zabraniti), dok se pričest na ruku naziva ,,suprotnom praksom'' i samo iznimno dopušta za područja gdje je već uvedena u praksu (najčešće kroz zlouporabu crkvenih propisa, jer dotad nije bila dopuštena). Prema tome ovdje govorimo o iznimci za koje je potrebno dopuštenje a ne pravilu. Pitanje je li ono izdano za naše područje; no u svakom slučaju jasno je da se radi o formi koja ne označava na prikladan način narav stvari koja se prima, te štoviše može puno prije dovesti do umanjenog poštovanja pa čak i zablude oko poimanja sakramenta negoli većeg poštovanja i pobožnosti, što se priznaje na neki način i u gornjoj uputi (usporedimo također na kojim se poručjima prvotno ustalila i kako se prima pričest na slavljima koja nimalo ne nalikuju katoličkoj liturgiji). Prema tome, jasno je da se radi o praksi koju valja izbjegavati i držati se trajnog običaja Crkve, kao i u drugim pitanjima, nausprot antropocentričnom duhu modernog čovjeka.

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

šta je sad ovo, jel ispada da se svi koji se pričešćuju na ruku zapravo pogrešno pričešćuju? Ako je Crkva 1969. rekla da se treba pričešćivati na jezik odakle onda da svi kažu kako se može pričešćivati i na jedan i na drugi način i da je Crkva tako odobrila. Zapravo dosta svećenika traži da se pričešćujemo na ruku, to sam osobno čuo više puta do te mjere da nekima koji su se htjeli pričastiti na jezik klečeći (zbog toga su u redu za pričest bili zadnji da ne smetaju drugima) odbili dati Pričest.

Ko je tu sad u pravu? Malo mi je čudno da se skoro svi pričešćuju na ruku a Crkva još davne 1969. odredila da se pričešćuje na jezik

Trebao bi pročitati temu od početka pa bi ti bilo jasno kako ne treba to tako shvaćati jer je Crkva i poslije 1969 dopuštala i dopušta (preko mjesnog biskupa) pričest na jedan i drugi način.

Već je prije Giovi jasno napisao kako je posrijedi manipulacija



Povukao bih paralelu s jezikom u liturgiji za koji je istim stilom, na temi "Liturgija kao sudjelovanje", napisano
Pa sad ti zdravorazumski prosudi je li narodni jezik unatoč formulaciji "može dopustiti" postao dominantan standard te tada povuci paralelu s načinom pričešćivanja.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Gutaperka, najprije Crkva 1969 nije odredila da se treba pričešćivati na jezik, već je naprotiv ponovno dopustila praksu pričešćivanja na ruku uz određene uvjete. U međuvremenu se to raznim dokumentima dodatno definiralo, najnovija uputa Redemptoris Sacaramentum iz 2004 navodi:
"Iako svaki vjernik ima pravo, prema svojemu izboru, svetu Pričest primiti u usta, ako pričesnici žele primiti Sakrament na ruku, u oblastima gdje je to dozvolila Biskupska konferencija, a potvrdila Apostolska Stolica, njima se sveta hostija podjeljuje u ruku."
Na području Hrvatske biskupske konferencije pričest se zakonito dijeli i na jezik i na ruku.
Međutim svećenik nikako ne može tražiti da se pričešćujemo na ruku, kako navodiš, niti zabraniti nekome pričest na jezik klečeći.
To je pogrešna teologija, osuđena od Vatikana. Naime Biskupska konferencija SAD odlučila je 2002 da je 'pravilno držanje' kod Pričesti stojeći, a ne klečeći. Američki dokument, suprotno od stava Svete stolice, klečeći stav naziva 'pokorničkim', sugerirajući da je stojeći način izraz dostojanstva sinova Božjih, što ne označava klečanje.
Sveta stolica je ubrzo reagirala navodeći da svećenik koji ne dopusti pričest klečeći, čini pastoralnu zloporabu. Sveta stolica traži od biskupa da autoritativno pouče one svećenike koji bi vjernike na koljenima odbijali: Svećenici neka imaju na umu da će Kongregacija ubuduće s velikom ozbiljnošću ispitati pritužbe toga tipa, pa, ako se nađu istinite, kani poduzeti disciplinske mjere sukladne toj pastoralnoj zloporabi. U pismu se navode i riječi kard. Josefa Ratzingera: praksa Pričesti na koljenima ima svoje korijenje u stoljetnoj tradiciji i znak je klanjanja (adoracije) u svjetlu istinite, stvarne, supstancijalne prisutnosti Našega Gospodina Isusa Krista pod posvećenim prilikama.

S druge strane, Socrates, već sam napisao da su izvori kojima se koristiš lažni, katolički je nauk da su oba načina pričešćivanja ispravna ako pričesti pristupamo sa dostojanstvom. Pritom je veliki problem oholost, onaj koji stoji a ne razumije Nauk, misli kako je to izraz dostojanstva pred Bogom, a da su oni koji kleče jadni, kao "robovi", dok onaj koji kleči misli kako oni koji stoje ne doživljavaju stvarnu prisutnost Kristovu i da svi moraju klečati. I jedno i drugo je zabluda, jedino poslušni Crkvi nemaju problema sa takvom ohološću, jer znaju da je i jedno i drugo dopušteno, a izbor je svakoga na koji će način primiti pričest.

Usporedi s mojim zadnjim upisom na ovoj temi pa reci na što si točno odgovorio ili opovrgao... uopće nije sporno je li pričest na ruku po pozitivnim crkvenim propisima, u određenim okolnostima, dopuštena, već koje je značenje pojedinih simbola i čina, i kako bi se u skladu s time trebalo postupati. Dakle nastojao sam ići dublje od čisto formalne strane stvari, i u takvom teološkom promišljanju ne vidim ništa neobično (?).

_________________
''Nikome nije dopušteno biti nemaran i besposlen dok prijete tolika zla i opasnosti, i dok se protivnici upinju toliko gorljivo da unište same temelje katoličke vjere'' (papa Pio XII.)

Ponovit ću još jednom:
Na području Hrvatske biskupske konferencije pričest se zakonito dijeli i na jezik i na ruku.
Crkva dopušta i jednu i drugu praksu i uz dostojanstveno pristupanje pričesti niti jednu se ne smije zabranjivati niti neku valja izbjegavati.

Nadam se da prethodnim postom nije završila ova rasprava, pročitao sam zanimljiv članak na webu župe Gornja Dubica. Evo linka:
http://www.zupagornjadubica.com/polazna ... t-na-ruku/