Katolički odgovori

A šta ako bude izabran za Papu (skoro nemoguće, ali "Bogu je sve moguće")?

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

I što onda?

Ne stavljaju svi tradicionalisti samoga sebe praktički iznad pape, kako to ispada od onih najglasnijih. Treba reći da ima i onih poniznih koji to ne žele i od tog se ograđuju kao na ovom tradicionalističkom blogu:

"S tradicionalističke strane gledajući komentari su gotovo na sve Papine poteze bili uglavnom negativni. Gleda ga se ispod oka, svatko njih ispravlja Papu, daje svoje tumačenje, govore što bi trebao činiti, a što ne, itd. U svemu se osjeti jedan prijezir prema ovome pontifikatu koji nije ni počeo kako treba. Sigurno, kritika mora postojati – ali kada ta kritika ide u smjeru da se jedan novinar, bloger ili bilo tko drugi stavlja iznad autoriteta kojeg je postavio sam Krist, to svakako nije u redu. No, među tradicionalističkim krugovima toga ima i previše. I kao da se stvara jedna klima nepovjerenja prema Papi i traže se razlozi da ga se ne sluša.

Pričali su mi da se nešto slično događalo i na početku pontifikata papa Benedikta XVI., samo s modernističke strane – nastojao se potkopati autoritet sv. Oca putem njihovih stranica, blogova i slično. Nastojalo ga se prikazati kao radikalnog konzervativca, monarha koji je ostao u nekom pretkoncilskom dobu i kojeg nije briga za najsiromašnije i odbačene. A znamo da je to dijametralno suprotno istini. A papu Franju se nastoji prikazati kao radikalnog progresivca koji je pun „duha Koncila“, što je također suprotno istini.

Tako sam razgovarao s jednim mudrim čovjekom koji je dao zanimljivu opservaciju na temelju raznoraznih komentara o papi Franji i papi Benediktu. On je rekao da je zapravo tu Sotona na djelu (bunimo se kako modernisti negiraju postojanje Sotone, a i sami smo ga zaboravili). I bojim se da ima pravo. I Sotona djeluje sada s „desna“ – nažalost. Njemu je jedinom stalo da se stvori nepovjerenje prema Kristovu namjesniku i da stvori nove podijele unutar Crkve – jer zna Sotona – slušao je Isusa – kraljevstvo u sebi razdijeljeno ne može opstati.

Mudri čovjek je rekao da je svaki autoritet na neki način postavljen od Boga. To se posebno odnosi na Crkvu. Ako nema povjerenja prema Kristovu namjesniku onda i ako mu se izražava neposluh tj. ne poštuje se njegov autoritet radi tobože neke pravovjernosti , onda tu nešto nije uredu. Očito pravovjernost tu šteka."

Kada s s pažnjom čitaju djela Pape emeritusa i njegovi govori i prate njegova djela, a isto čini i s djelima aktualnog Pape vrlo je lako naći toliko sličnosti i dubokih poveznica. Naravno, oni koji ostaju na razini njihovih naravnih načina izričaja i nacionalnog mentaliteta to nikada neće vidjeti.

"Farizej" sigurno spada u "ponizne" tradicionaliste. Zato i imam povjerenja u njega, i može se od njega jako puno naučiti.
Na primjer ovo:
https://lexvivendi.wordpress.com/2014/1 ... uskarcima/ ili ovo, osobnije i s puno više podataka

https://lexvivendi.wordpress.com/2014/1 ... liturgija/

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Ne skreći sa teme, o navodnoj "muževnosti" tradicionalista piše se na drugoj temi, a ovdje je tema odnos prema papi, povjerenje prema Crkvi i papi je važno za spasenje, jer inače lako odlutamo u svoje razmišljanje kako nam paše. Na ovoj temi ti zastupaš nepovjerenje prema Crkvi i papi, što je stav i većine tradicionalista, ali ima i onih, a valjda za to treba milost, koji skuže da bez vjere u Crkvu lako onda zalutaju u vlastitu ideologiju i od toga se ograđuju.

Papa Franjo imenovao je afričkog kardinala Roberta Saraha iz Gvineje za novog prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. Iz tog čina je jasno kako se on prema tradicionalnim vjernicima odnosi puno naklonjenije nego neki od njih prema njemu.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Molim objašnjenje za to kako treba razumjeti ove Papine riječi, s obzirom na Magisterij (iz interviewa s Antniom Spadarom prošle godine):

“If the Christian is a restorationist, a legalist, if he wants everything clear and safe, then he will find nothing. Tradition and memory of the past must help us to have the courage to open up new areas to God. Those who today always look for disciplinarian solutions, those who long for an exaggerated doctrinal ‘security,’ those who stubbornly try to recover a past that no longer exists­—they have a static and inward-directed view of things. In this way, faith becomes an ideology among other ideologies.”

Ne sviđa mi se referenca na "pretjeranu doktrinalnu sigurnost", a pogotovo "prošlost koje više nema". Objasnite kakvo bi povjerenje trebao imati prema ovome izrečenome, i zašto je "pretjerana doktrinalna sigurnost" loša.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Bilo bi korisno navesti par primjera sličnosti, inače djeluje kao dimna zavjesa.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Nadam se da je Papa zaista naklonjeniji izvanrednom obliku, odnosno manje nesklon izvanrednom obliku, nego što se sada čini.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Bojim se da onima koji ne žele shvatit ništa ne koristi.

Osobno se nadam da Papa neće biti ni mrvice skloniji izvanrednom obliku liturgije nego što je to sada.

Žarko želim da nije dimna zavjesa. Izgleda da mi Sara ne želi pomoći...

Argument zvan: linija manjeg otpora.

_________________
"U ovoj ciloj situaciji primjetio sam da se najteže nosu vjernici koji su privrženi nauku i tradiciji a u isto vrime sami sebi ne žele priznati da nešto ni u redu i kako spada, da Crkva puca po tašelima nego se prave da je sve u redu..."

Ljut sam zbog imenovanja, taman smo imali razlog a on dolazi sa vatrogasnim mjerama! Uništena mi je koncepcija

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

Na jednoj drugoj temi gdje smo pričali o milosti, slob.volji, EENS-u, krštenju u KC kao nužnosti za spas isl. zastupao si da se mogu spasiti svi ljudi bez obzira na nepripadnost KC , i nekrštenje u KC ( iz toga proizlazi da se mogu naravno spasiti i oni koji nemaju povjerenje ili dobar odnos prema papi i Crkvi -KC)

I LIJEPO KAŽEŠ : ZA TO TREBA MILOST...

ali ako gledamo tim mjerilima onda je i krštenje i pripadnost KC važno za spasenje
čemu pričati o teoretskim mogućnostima da se netko spasi i bez krštenja , izvanrednom milošću koju će im Bog dati nakon smrti

ako ćemo tako gledati, onda možemo pričati i da Bog može dati milost i onima koji nemaju dobar odnos prema papi i Crkvi
čisto onako teoretski...ali , ima li smisla pričati o pukoj teoretskoj šansi??

zato sam u priči o krštenju i Izvan Crkve nema spasa spominjao da nijedna druga vjera ( nekatolička) ne daje drugim religijama eksplicite izrečenu šansu da će se i nevjernici spasiti ( milošću Božjom te nevjerničke duše nakon zemaljske smrti)
ispada , da samo naš nauk " dijeli i šakom i kapom" i svima olako daje šansu za spasenje , jer eto ne svojom krivnjom su izvan KC

Nadovezujući se na tvoj odgovor forumašu, gdje kažeš " za to treba milost" , zašto onda i kada netko zastupa da izvan KC ima spasa, isto tako ne kažemo : za biti pripadnik jedine Kristove ( Božje) Crkve treba Božja milost... tko je nije dobio0 od Boga , neće biti spašen!..i točka

i time smo valjda zaključili priču o famoznome implicitnom krštenju i još famoznijem " neskrivljenom neznanju i dobrim, plemenitim dušama izvan KC koje se mogu spasiti i bez krštenja!"