Filip je napisao/la:
E, da, još nešto mi pade na pamet. Već dugo s par osoba se svako malo sporječkam oko nekih stvari.
Naime, ja tvrdim da je nedjeljna Misa OBAVEZNA i da ju se ne smije propustiti bez dooobrog razloga (npr. bolest i sl.) te da ako se propusti nedjeljnu Misu svjesno i svojevoljno (zbog odlaska na izlet, pecanje.....itd) iduće nedjelje na Misi takva osoba NE SMIJE pristupiti sv. pričesti (osim ako se prije ispovjedila, naravno).
Njihova reakcija je takva da mi odmahnu rukom uz jedno "Naah......" i kažu da šta izmišljam neka pravila tu, da možeš "preskakati" Mise i ponovo dolaziti i pričešćivati se i bez ispovijedi jer da takvo ponašanje nije grijeh.
Ja ne radim tako niti bih mogao, ali mi je žao da se bilo tko, a naročito osobe s kojima sam blizak tako ponašaju.
Pa, eto, ako može koja riječ i na ovu temu od nekoga iskusnijeg.
U pravu si. Propustiti misu bez valjanog razloga, kao i raditi težačke poslove nedjeljom je u biti težak grijeh.
Ljudi to ne razumiju, ali je tako.
Svaki put kad stojiš tamo, dok se otvara nebo, dok darovi postaju Tijelo i Krv, uživaš i znaš da ćeš primiti Boga, da je to SADA centralni događaj u povijesti!
Neki to jednostavno ne razumiju i misle da nije bed odbiti Boga koji ti je nešto tako priredio.
Što se tiće ovog preskakanja pričesti: osobno sam presretan da živimo u vremenu u kojem nam Crkva daje pričest svakodnevno. Dosta svetaca se za to borilo i to svim srcem htjelo.
Sad to imamo i tako je, ali to samo po sebi nosi ogromnu odgovornost.
Kako i zašto? Nekoliko stvari bih istaknuo:
Sada se, za razliku od nekad, može pričestiti nebrojeno mnogo ljudi i teoretski, može se dogoditi da nitko od njih nije u bio u stanju primiti tu pričest, al eto...
Pričest ne smijemo uskratiti nekome tko prihvaća vanjske znakove Crkve. Juda ih je prihvaćao, glumio je da je
unutra i Isus ga je pričestio. To je možda i odgovor Domenici, iako nisam siguran da kužim pitanje
. Ekskomunicirani (zbog zna se kojih razloga) i nekršteni više ni na van nisu dio Crkve pa se ne smiju pričestiti.
Zanimljivo je primjetiti kako Juda završava - obješen. Sveti Pavao je uvjeren da su mnogi ranije umrli jer se pričešćuju tako! Što se mene tiće ako je tada vrijedilo, mora i danas.
Dakle, imajući odgovornost prema bližnjemu, trebamo mu pomoći da svoj grijeh ne čini još ogavnijim primajući Boga u takvu stanju.
Jednostavno bi trebalo na tome mnogo više inzistirati. Što se tiće mog iskustva i na vjeronauku je to pomalo zanemarena stvar.
Znam baš masu ljudi koji ili ne ispovijedaju stvari za koje "smatraju da nisu grijeh" ili idu na pričest jer i dalje misle isto. Žive u kompromisu, uzimaju što im gdje paše. Ne možeš ih ni krivit previše ako neke stvari jednostavno nisu jasno čuli.
Mora svima biti jasna činjenica, da sa bilo kakvim grijehom nema pristupa pričesti! Naglasak na onu odluku da više neće griješiti - Nikada! Jer opet, otići na ispovijed tek tako, pa se pričestiti je ista stvar.
Čitam sad
Povijest jedne duše i nevjerovatno je Iskustvo Male Terezije nakon prve pričesti. Onda ono oduševljenje kada joj ispovijednik dozvoljava pričest na sve velike blagdane i radost s kojom je išćekuje. Naravno, to je ona, na nju je Bog izlio nebrojene milosti i ne možemo oćekivati da će svatko imati takvo iskustvo Krista u Oltarskom sakramentu, ali imam dojam da je sam taj post od pričesti na neki način pomogao ljudima da shvate veličinu samog događaja.
Ovako imamo pričest svaki dan, a nemamo volje o tome jasno govoriti.
Login
Registracija
FAQ
Traži
