Katolički odgovori

Kao običan vjernik, koliko god godina imao i ja mogu učiti iz Katekizma, pitati svećenika, i za neke stvari (i kada bih ako bi bilo poterbno popričao s osobom) odrediti je li nešto teški grijeh.
Težina nekoga grijeha najbolje se određuje prema nakani srca, pa stoga mogu i ja uzevši u obzir okolnosti i nakanu te osobe reći je li nešto teški grijeh. Pa, ako sam ustanju i reći je li uredu ići na pričest.

Vrlo zrelo razmišljanje, ali me zanima kako ti znaš nečiju nakanu, okolnosti nečijeg djela, itd. I to sve s ako se ne varam, 13 godina?

Vrlo zrelo razmišljanje, ali me zanima kako ti znaš nečiju nakanu, okolnosti nečijeg djela, itd. I to sve s ako se ne varam, 13 godina?

Preporučujem porazgovarati s ozbiljnim svećenikom koji ima dostatna iskustva kao ispovjednik - ovako nije moguće raspravljati o ovim stvarima.

Ako s nekim popričam, i on iskreno sa mnom razgovara o nakani, okolnostima itd. , postoji mogućnost da bih valjano procijuenio je li počinio teški=smrtni grijeh.
Kako razlikovati teški=smrtni grijeh od lakoga?
Da bi nešto bilo teški=smrtni grijeh, potrebno je ispunjenje tri uvjeta: da je riječ o teškoj (teže i ružnije uvrede, preljub, ubojstvo, ljenost...) stvari, da smo grijeh počinili u potpunoj svijesti i da smo na grijeh potpuno slobodno pristali.
Laki grijeh samo narušava naše prijateljstvo sa Bogom, a počinjenjem teškog=smrtnog grijeha čovjek gubi stanje Milosti, te nam je potrebno što prije u skrušenoj i valjanoj ispovijedi očistiti srce.
Katekizam:"Teški grijeh razara božansku moć (krijepost) ljubavi u ljudskomu srcu, bez koje ne može biti vječnoga blaženstva.Zato je i nazvan smrtnim grijehom.Teški grijeh prekida vezu s Bogom dok laki grijeh tu vezu samo opterećuje.(1852-1861-1874)
Nije nužno odmah na ispovijed ako se učini laki grijeh, i moguće je biti bez teškoga neko vrijeme (tjedan, dva; mjesec), te nam on nije odmah prepreka da primimo sakrament Svete Pričesti, dok ako se u teškome=smrtnome grijehu pričesti čini novi smrtni grijeh, te treba obavezno na ispovijed.
Napisano je istina i točno, ali ste napisali
Dovoljno je učiti i prepustiti se Duhu Svetome da te vodi.
A što se tiče godina, Sveti Pavao napisa: „Nema više Židov ili Grk, nema više rob ili slobodnjak, nema više muško ili žensko; jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu“ (Gal 3, 28). Pa nema ni mlad star, svi smo jedno u Kristu komu neka je čast i slava u vijeke vijekova.

A na Pričest nije dobro ići ako imamo koji od glavnih grjeha, ako smo nekoga izvrijeđali, ako smo nekome nešto zlo učinili bez veze, i baš sa zlom u srcu, ako nismo više puta molili krunicu...dapače, onda se odlaskom na pričest čini novi teški grijeh.

Nije nužno odmah na ispovijed ako se učini laki grijeh, i moguće je biti bez teškoga neko vrijeme (tjedan, dva; mjesec), te nam on nije odmah prepreka da primimo sakrament Svete Pričesti, dok ako se u teškome=smrtnome grijehu pričesti čini novi smrtni grijeh, te treba obavezno na ispovijed.
Napisano je istina i točno, ali ste napisali



Dovoljno je učiti i prepustiti se Duhu Svetome da te vodi.

To su čiste iluzije - prepustiti se Duhu Svetome - a da ne bi to progovaralo iz čovjeka koješta, a on to pripisao Duhu? Uvijek je u Crkvi važilo pravilo razboritosti pa važi i danas. Mudar, iskusan ispovjednik vrijedi zlata, a da li iz nekoga govori Duh ili duh to tek valja vidjeti. Preopasno da bi se čovjek s time igrao!

Matija, ne moliti krunicu nije grijeh, pa čak i ako imamo običaj ili zavjet svaki dan ju moliti, ako koji dan ne uspijemo ili preskočimo - to nije grijeh, a pogotovo ne teški grijeh.
Međutim, krunicu moliti je vrlo korisno, jer osim milosti pomoću nje dobivamo, uz pravu nakanu, i djelomičan oprost.
Ne bih se složila da je dovoljno, treba se kod takvih slučajeva raspitati i kod svećenika... Slušaj Saru, ona je vjeroučiteljica, a primajući vjersku pouku također dobivaš djelomičan oprost (kao i moleći krunicu). Poučljivost je velika vrlina.

Opa , nisam znao da nije grijeh moliti Krunicu, pa zar to nije dnevna molitva koju treba moliti?!!

Opa , nisam znao da nije grijeh moliti Krunicu, pa zar to nije dnevna molitva koju treba moliti?!!

Da...poučljivost je vrlina i znam da je Sara vjeroučiteljica, ali govorim i istinu, grijeh je na Pričest u smrtnom grijehu i dobro sam ga opisao. No lijepo je kad me se ispravi

Moliti je dužnost, a moliti dnevno baš krunicu može biti samo dobra preporuka, ali nikako dužnost koja obvezuje u savjesti pod prijetnjom grijeha. U dokumentu Crkve o pučkim pobožnostima o tome, nakon preporuke i značenja krunice, piše sljedeće:

"202 U preporučivanju vrijednosti i ljepote Krunice vjernicima, potrebno je izbjegavati diskreditaciju ostalih oblika molitve i previđanje raznolikosti ostalih marijanskih pobožnosti koje su također odobrene od Crkve. Također je važno izbjegavati usađivanje osjećaja krivnje kod onih koji uobičajeno ne mole Krunicu: „Krunica je izvrsna molitva, u odnosu na koju vjernici se trebaju osjećati slobodnima moliti ju, prema svojstvu njene osobite ljepote.“ (Direktorij o pučkim pobožnostima i liturgiji)
http://www.vatican.va/roman_curia/congr ... io_en.html

Ovaj stav ima svoje opravdane razloge...

Da, posve je točno da je veliko zlo ići na pričest u teškom grijehu, ali se ja nikada ne bih usudila drugome reći da je u smrtnom grijehu, tj. da je potpuno prekinuo svoj odnos s Bogom (govorim o redovitom životu, ne o posve jasnim zlodjelima). Nitko nema pravo ispitivati tuđu savjest, niti je na to pozvan. Kad je riječ o grijehu čovjek ne smije prstom upirati u drugoga, ali ima pravo i treba reći da su određeni postupci zlo. Tako se čuvamo od suđenja drugih što nam nikada nije dozvoljeno.

Ja sam znatiželjan sam koje bi ti metode primjenio u otkrivanju vjernika koji pristupaju pričesti a nisu bezgrešni?

3. Jedino trebam paziti da oni koji su udareni ekskomunikacijom ili nisu katolici ne pristupaju pričesti.

5. Duhovna pričest - je danas potpuno zanemarena pobožna vježba.