Katolički odgovori

Evo jedan ulomak iz tog teksta V. Pavlinića (naslov je zapravo "Dijalog - lijepa teorija? - Govor koji ima ubojitu moć", prije sam se zabunila jer sam pisala po sjećanju...):

"Zanimljivo je koji tip katolika pretežno ističe svoje argumente govorom mržnje. Vidimo to najreljefnije na različitim internetskim portalima, gdje čitaoci bezimeno pod članke dopisuju svoje komentare. Kad bi se na tim očitovanjima htjela iščitavati razina domaće kulture dijaloga, populacija koja se tu oglašava pružila bi poraznu sliku primitivizma. A u tome zboru oni koji istupaju u obranu Crkve i vjere često se očituju jadnije od kojekakvih drugih. U apologetskom žaru ne libe se niskih uvreda i prostačkih izraza. Značajno je da katolička bojovnost tih bezimenih prečesto ide u tandemu s nacionalizmom (poput rečene Britanske nacionalne stranke).

Britanski katolički publicist (laik) Stuart Reid jedno je vrijeme uređivao tjednik engleskih biskupija The Catholic Herald. Promicao je ideje Koncila. Svatko tko se bavio takvim poslom znade što sve urednik mora gutati od čitatelja koji ga obasiplju pismima. On piše: "...jedno što mi se usjeklo u pamćenje jest koliko su pisma što sam ih primao u vezi s liturgijom i Drugim vatikanskim koncilom bila pakosna". Jednom mu je u žurbi jedno takvo pismo izmaknulo pozornosti i dao ga je u tisak. Izazvalo je buru. Završavalo je riječima: "Mi znamo tko je nadahnuo Prvi vatikanski koncil - Duh Sveti. A tko je nadahnuo Drugi? Đavao!" Reid kaže kako je Koncil izazvao u Crkvi mnogo gnjevnoga siktanja, "a najglasnije siktanje dolazi od strane tradicionalista".

Nadbiskup Philadelphije u američkoj državi Pennsylvaniji, franjevac kapucin Charles Chaput, nije neki liberalni "naprednjak", dapače ističe se glasnom javnom obranom tradicionalnoga katoličkog morala. Tuži se na silan porast govora mržnje koji je došao s internetom. On, "desni", trpi od desnih katolika. "Najgori emailovi što ih primam dolaze od katoličkih konzervativaca. I do lijevih dobivam poštu s gadnim riječima, i onima na f***, ali ta pošta manje je otrovna. Desni su manje prostaci, ali opakiji."
*
Razmišljam, kako bi bilo kad bi se mladoj generaciji - koje se doživljajni kozmos ubrzano premješta na digitalni prostor općenja - pokušalo ponuditi na školskom vjeronauku neki kurikulum o kulturi dijaloga, o poštivanju ljudskog dostojanstva drugih, o odanosti svome narodu, vjeri, grupi bez neprijateljstva i mržnje prema drugima i drukčijima. To bi bio kao uvod, polaganje temelja čovječnosti za nadogradnju vjere."
Kana 2/2013.

Čini mi se kako odlično analizira i zaključuje. Vrijedi čitati njegove tekstove, šteta što nisu više prisutni na internetu.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Kana općenito nije loš časopis. Piše jedna šarolika ekipa kao što su Tonči Matulić, Bono Zvonimir Šagi, Adalbert Rebić, Stjepan Baloban, Tonči Tadić i dr. Neki od njih kao Bono Šagi u ono vrijeme kad je kritizirati HDZ bio grijeh, nazivani su od takvih pravovjernih "lijevim klerom", a sad kad je isto to u modi, sad svi oni imaju novi grijeh: "neprijatelji tradicije", "heretici", "modernisti"...

Zanimljivo je baš da je Šagi prije desetak godina predvidio ovaj "pozamašan povratak tradicionalizma" i učinio jednu auto-kritiku svećenstva koji su tek toliko, olako, shvaćali sam Koncil i propustili učiniti onaj korak razumijevanja i približavanja prema laicima...

Što se tiče opravdane / neopravdane kritike svećenika nigdje ne vidim da ti isti prozivani krše ikakvu dogmu ili članak vjere, pa da su zbog toga s nekim bar minimalnim pravom etiketirani hereticima. Napadati nekoga na osobnoj razini samo zato jer se ne slažeš s njegovim mišljenjem ili pogledom na društvo, Crkvu ili svijet pokazuje samo manjak kulture i pristranost.