Sv. Thomas More nije bio samo mučenik savjesti, on je bio i simbol stradanja i mučeništva Crkve pod vladavinom Henrika VIII. Prijelaz na novouvedeno vjersko-državno uređenje nije se dogodio olako. Između 1536. i 1539. g. Henrik je dao zatvoriti čak 825 samostana i raspustio oko 10 000 redovnika i redovnica. Samostani su u to vrijeme bili središta društvenog života, korisna radi obrazovanja djece, zbrinjavanja bolesnih, utočišta putnicima, izdavanja knjiga i sl., a Henrik je znao da su redovnici obećali vjernost Papi i bojao ih se. Nakon raspusta oteo je sva njihova bogatstva. Prije toga naredio je Thomasu Cromwellu da izradi izvješće o crkvenim dobrima u Engleskoj, znano pod nazivom Valor Ecclesiasticus. To izvješće sadržavalo je mnoge optužbe na račun redovnika radi nedoličnog ponašanja. Cromwellovi doušnici skupljali su svoju građu po selima, lokalnim barovima i bilo im je rečeno da sve glasine i tračeve o redovnicima prijave, pa iako loša vladanja u svećenstvu nisu bila česta, te glasine su iskorištene za potkopavanje dobrog ugleda Crkve. Ta zbirka izvještaja je danas za povjesničare sramotan primjer engleske diktature.
Prve godine zatvaranja samostana ljudi su predosjećali kuda vodi kraljeva politika i želeći demonstrirati i založiti se za svoju vjeru, skupina plemića iz Lincolnshirea i Yorkshirea povela je tzv. Hodočašće milosti (Pilgrimage of Grace). 30 000 seljaka je pod vodstvom Roberta Askea krenula putem Londona u miran protest noseći zastavu s ranama Kristovim i kruh i vino Euharistije. Kralj je poslao svojih 7 000 vojnika prema sjeveru, ali nisu se sukobili. Videći da je nemoćan, kralj se lukavo ispričao hodočasnicima i obećao da će razmisliti o njihovim zahtjevima. Hodočasnici su obećali vjernost kralju, te su raspušteni kućama. Nepuna tri mjeseca nakon toga Henrik je dao uhititi Askea i 215 istaknutijih hodočasnika (lordova, vitezova, opata, redovnika i svećenika) i dao ih sve smaknuti.
Dvorana u Westminsterskoj palači gdje je osuđen sv. Thomas More bit će u rujnu ove godine mjesto pohoda pape Benedikta XVI.
