Sveta Terezija od Djeteta Isusa (1873.–1897.), crkvena naučiteljica, živjela je u 19. stoljeću i gorljivo je radila za obraćenje protestanata i nevjernika, ali nikada nije tvrdila da se mogu spasiti u svojoj zabludi. Molila je za obraćenje protestanata i ateista (npr. za zloglasnog ubojicu Pranzinija, koji se obratio i primio sakramente prije smaknuća). Njezina „misijska ljubav“ bila je izvorno katolička te je željela privesti duše u jednu pravu Crkvu. U njezinim spisima jasno je da žali i moli za one u zabludi, ali nema govora o priznavanju njihovih zajednica kao „crkava“. U jednom pismu piše: „Molim se za nesretne nevjernike i za one koji žive izvan jedine prave Crkve.“ Kod nje nema osude osobe, ali jasna je osuda zablude jer svaka duša vrijedi, ali samo istina oslobađa. Sv. Terezija je imala ogromnu ljubav prema sakramentima, osobito prema Euharistiji i Ispovijedi. Za nju su sakramenti bili izvor svetosti i sredstvo spasenja. Euharistija je „moj nebeski kruh“, a Ispovijed „kupelj ljubavi koja pere moju dušu“. Nikada nije odvajala Krista od Njegove Katoličke Crkve i sakramenata jer po njima Krist djeluje i spašava.
Sancta Teresia a Iesu Infante, ora pro nobis.