-U roditeljskom domu
U Blatu, na otoku Korčuli, 10. prosinca 1892. godine svjetlo je dana ugledala Marija Petković Kovač, kao osmo dijete oca Antuna i šesto dijete majke Marije rođene Marinović, kojom se Antun oženio nakon smrti svoje prve žene koja mu je ostavila dvije kćeri. U to je vrijeme Blato bilo imućno mjesto s oko 10.000 stanovnika koji su pretežito uzgajali vinovu lozu i masline, čije se vino i ulje dalo dobro unovčiti. Obitelj Petković Kovač pripadala je imućnijemu sloju, a za nju je radilo oko 750 najamnika.
-Zauzetost u crkvenim poslovima
Razborito korištenje vremena, sposobnost za organiziranje poslova, te ljubav prema Crkvi i domovini, potakli su je, uz sve obveze u očinskome domu, da preuzme i vođenje triju vjerskih društava u Blatu.
Uz to je godinama posve samoinicijativno okupljala djecu siromašnih obitelji koje su radile na zemljišnom posjedu njezina oca u Babini, sjeverozapadnoj strani otoka Korčule. Poučavala ih je u vjeronauku i glavnim predmetima pučke škole.
-Traženje vlastitog puta
U svojoj 22. godini Marija doživljava borbu dvostrukoga zvanja - kontemplativni ili apostolski život. U sebi prepoznaje sposobnosti i nagnuća i za jedno i za drugo, ali se ipak želi opredijeliti za ono gdje je potrebnija, gdje može više dobra učiniti za svoga Zaručnika, kojemu se od svoje 14. godine obećala i s njim "vjerila", kako to ona kaže.
-Na glasu svetosti
Glas svetosti, što ga je Marija kao utemeljiteljica Družbe i vjerna kći Oca Milosrđa stekla još za života, nastavio je živjeti i nakon njezine smrti pa je 28. veljače 1989. godine pri Rimskom vikarijatu otvoren biskupijski postupak za njezino proglašenje blaženom i svetom.
Nakon provedenoga postupka na Rimskom vikarijatu, Sveti je zbor za pravne poslove svetih, odlukom od 8. svibnja 1998. godine, prihvatio pravnu snagu postupka za proglašenje blaženom.
Marija se bila odlučila za klauzuru u kojoj će oplakivati bijedu svijeta, a mjesnom župniku povjerava oporuku kojom svoju imovinu ostavlja za gradnju Zavoda za siromašnu i napuštenu djecu u Blatu. Bila je duboko uvjerena da je to najviše što im može pružiti, uz trajnu molitvu u kontemplativnom samostanu.
Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II 6. lipnaj 2003.
Ako tko želi upoznati život naše blaženice s otoka, njenu obitelj, djetinjstvo, mistične doživljaje od rane mladosti, način evangelizacije još u njenom mjestu i kako je došlo do osnivanja Družbe koja je nepregledno polje rada našla u Južnoj Americi; tko ju je odgovarao od redovništva, a tko ju je klevetao, s kakvim se kušnjama trebala boriti i koja su se čudesa događala još za njena života - preporučujem ovu zanimljivu autobiografiju: