Katolički odgovori

hmmmmmm...ne, tu se ne mogu složiti.

Ovdje se postavlja pitanje vremena tj. kako čovjek gleda na Boga u određenom trenutku. Ne treba zaboraviti da su svi narodi u starom vijeku vjerovali da postoje ne samo božanstva određenog naroda, već svih naroda. Božanstva su međusobno ratovala, a to se odražavalo na zemlji - narod koji je izgubio rat, izgubio ga je jer su njihova božanstva poražena od božanstva pobjedničkog naroda. Upravo zato i prva zapovijed glasi: "...ne imaj (nemoj imati) drugih bogova..." a ne "...nema drugih bogova..."
Razlika je upravo što sa "nema" je isključeno postojanje drugih bogova, dok sa "nemoj imati" upravo i sam Bog priznaje njihovo postojanje ali brani njihovo štovanje. Sukladno tome, ni današnji Židovi ne vjeruju u istoga Boga kao stari Židovi. Što je apsurd... No, kako je to moguće?
Vrlo jednostavno, religija se razvija i tako se mijenja percepcija i o Bogu i o svijetu i o moralu i sl. Upravo zato se i omogućuje da u crkvi postoje frakcije modernista i tradicionalista, karizmatika i ne znam kojih sve ne...Naprosto, htjeli mi ili ne, religija će se razvijati i ići će naprijed.
E, sad...bitno je ono "naprijed" -> tu je razlika između mojsijevaca, kršćana, mehmedovaca, budista i čega sve ne...
Jedno je "naprijed" a drugo je "u stranu"... nije kršćanstvo "napredna verzija" današnjeg židovstva, nego potpuno nova religija koja ima zajedničko porijeklo sa današnjim židovstvom. A koje porijeklo ima islam?
Islam se poziva na stare Židove, što je ok jer realno, sličniji su nama i mojsijevcima nego budistima i brahmanima...ali nisu ni oni "napredna verzija" istih, već su "druga grana". Tako imamo 3 religije u istom vremenu gdje se svaka razvija u svoju stranu i sukladno tome, svaka je razvila svoga Boga jer sada su stvari takve da samo jedna ili nijedna religija može biti istinita. U konačnici, ili drugih bogova ima ili nema - s obzirom da se svi slažu da "nema", onda je logično da je religija nastavila dalje. U protivnom, da postoji neka religija koja je tada nastala ili opstala s drugom tvrdnjom, onda bi opet govorili o postojanju 2 različita Boga. Jedan je lažan, a možda i oba.
I u tome je bit - druga religija, druga pravila, drugi Bog. Zato nikada neće biti 2 bož. osobe kao posljedica kompromisa - ili 1 ili 3 ili...nijedna.

btw. pogledaj i ovo:

Izvor: http://shp.bizhat.com/Zlodusi.html#Prilog

_________________
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
Lista gnjavatora:
Dux - 11.8.2015.-11.8.2017.
srbki (hrki) - 12.8.2015.-12.8.9999.
CarolusRex - 27.7.2016.-27.7.9999.
crusader - 19.10.2016.-19.10.9999.

ja ću ti opisati razvoj događaja a ti mi reci iz koje je to religije -

bog stvara sve, stvara čovjeka, jedan anđeo se uvrijedi na to, prvi čovjek daje imena svim životinjama, živi u raju, prevaren je da jede s određenog stabla, čovjek je izgnan iz raja i posljedica je smrt.

sorry, ali nisi moj profesor. Ako imaš što reći, reci kao što to može učiniti i svaki član ovog foruma. Jedno je pitati zbog nejasnoće ili neznanja; ali ovako "ja znam pa ti pogodi što ja znam inače ću te rušit na ispitu" ne mislim sudjelovati u raspravi ili razgovoru.

Mislim da sam bio jasan.

_________________
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
Lista gnjavatora:
Dux - 11.8.2015.-11.8.2017.
srbki (hrki) - 12.8.2015.-12.8.9999.
CarolusRex - 27.7.2016.-27.7.9999.
crusader - 19.10.2016.-19.10.9999.

božja priroda jest ili nije, neovisna je o promatraču. osim ukoliko božanska priroda nije podložna pravilima kvantne mehanike pa je vjerojatno da je ovakva ili onakva.

trojedini bog, otac, sin i duh sveti je postojao u svako trenutku, nije nastao jednog trena. bog nije bio jahve prvih 4000 godina, a zatim je postao trojstvo. ukoliko smatraš da je bog starog zavjeta, otac stvoritelj, isti onaj koji se spominje i koji govori u novom zavjetu da je ovo sin njegov ljubljeni onda je sasvim nejasno kako misliš da je bog židova drugačiji od boga kršćana. bog kršćana, onaj koji je poslao proroka isu, jest allah (tj bog), a muhamed je njegov izaslanik. muhamedu se obraća isti anđeo koji je mariji navijestio radnosnu vijest i koji je mojsiju pomogao razdvojiti crveno more.

gornji opis nastanka svijeta se javlja i u knjizi postanka i u kuranu i to sa svim elementima koje sam naveo i još mnoštvom drugih. diskrepancije koje postoje su takve da se kršćanstvo komotno može nazvati herezom judaizma, a islam herezom kršćanstva.

sve tri religije imaju istu genezu, iste likove (mojsije, marija, abraham, isus, gabrijel, aron, sotona) i ako misliš da je bog mormona isti kao bog luterana onda je bog islama puno bliži bogu kršćana nego dvije prethodne iteracije.

s kršćanskog rakursa božja priroda je takva da je bog stvoritelj svega, otac, sin i duh sveti, njar njar njar
židovi vjeruju u boga koji je stvorio sve i koji će poslati pomazanika (sina u kršćanskoj verziji) da riješi neke probleme
muslimani vjeruju kako je bog isti takav i poslao je jednog proroka (isu) koji je činio čuda i drugog proroka (muhameda) koji nije činio čuda, ali je objavio putem anđela puninu svoje objave.

religije se ne razlikuju u osobi oca (allah, jahve, boga), već u položaju osobe sina. tj židovi smatraju kako je jahve samo njihov bog, dok novije iteracije vide boga kao univerzalno božanstvo

evo i zgodnog vennovog dijagrama da si lakše predočiš sličnosti.
http://creately.com/diagram/example/has ... ristianity

postoji univerzalan konseznzus kako postoji sljedništvo ideje boga iz prve u drugu pa u treću religiju. argument prijevoda jedne rečenice sa jednog semitskog preko barem još tri jezika na jedan slavenski je argument samo u najmilostivijim uvjetima.

odnosno, nešto postoji ili ne postoji i tu se slažem. Baš zato i samo jedna religija ili nijedna može biti u pravu.

da, ali baš zato mamo faktor koji se zove vrijeme. Kada bi nekim čudom dovukli starog Židova u ovo vrijeme, on bi i dalje vjerovao da ima drugih bogova kojima se on ne smije klanjati već samo svome Jahvi i da će taj Jahve sve te bogove prije ili poslije potaracati. Taj faktor vremena nas i čini žrtvama svoga vremena...nije ni Bog blesav.

istina...i opet svaka od tih religija ili ako baš hoćeš: hereza smatra da je u pravu. I opet dolazimo do onoga što tvrdim: ili je jedna u pravu ili nijedna.

_________________
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
....xxxxxxxxxx
....xxxxxxxxxx
........xxxx
........xxxx
Lista gnjavatora:
Dux - 11.8.2015.-11.8.2017.
srbki (hrki) - 12.8.2015.-12.8.9999.
CarolusRex - 27.7.2016.-27.7.9999.
crusader - 19.10.2016.-19.10.9999.

Kalasancije, da ne idemo dalje u offtopic, ovo je tema o ateizmu, a ti pišeš o židovstvu i islamu. Kako si na katoličkom forumu bilo bi lijepo da se predstaviš, koje si ti vjere, i zašto pišeš malim slovima umjesto prema pravopisu (razlika je u značenju "Bog" i "bog").

ne radi mi shift

EDIT: prebačeno sa teme "Ja nisam Charlie"

kada bi charlie hebdo ili zarez ili mak odlučili da će zabraniti nekome neku od brojnih i tako vrijednih vjerskih sloboda, kada bi poticali na ubijanje kršćana/musliman/židova/srba/žena tada bismo govorili o vrijednostima koje treba štititi aktivno.
to što je tebi nešto jako jako jako jako jako jako jako bitno, a objektivno nije prepoznatljivo kao bitno, je grozno za tebe ali sasvim iracionalno.
apstrahiraj sliku muhameda sa bombom umjesto turbana od kulturoloških konotacija ili pokaži plakat za fine mrte djevojke čistaću kanalizacija u mubmaiju. osim blijedog pogleda dobit ćeš eventulano koleru.
pravo na slobodu izražavanja i mogućnost ostvarenja sebe kao osobe je univerzalno i svima razumljivo. svatko je intuitivno svjestan svoje vrijednosti i ideje da je njegovo mišljenje jednako vrijedno i da mora postojati platforma iskazivanja istog, neograničena tuđim izmišljotinama.
sitničavost duša i zlobnost karikaturista charile hebdoa je sasvim sporedna, ili ako baš želiš, upravo najbitnija u ovoj priči. tko ovdje misli poštivati vjerske osjećaje sotonista? tko od vas bi s gađenjem odmaknuo karikaturu u kojoj se izruguju sotoni? nitko, jer vas nije ni najmanje briga za vjerske osjećaje. da ne ulazimo u konstrukte dokonih sociopata koji bi žrtvovali djecu na crnim misama, uzmite si za primjer gilmourove sotoniste koji su toliko nevjerojatno prilagođeni društvu da je to smiješno. pretpostavili biste svoje vrijednosti i internalizirane norme koje vam govore kako je sve vezano uz sotonizam pogrešno/odbojno/zlo/nezakonito, sasvim ignorirajući činjenicu kako su vjerski osjećaji nekom sotonistu vredniji od života ili što god već.
karikaturalnost i ekstremnost primjera na stranu, možete uzeti i za primjer neku sasvim prihvatljivu religiju koja gotovo nikada ne zahtjeva ljudske žrtve ili orgije. možda imate prijatelja iz tajlanda. kralj rama ix je obožavan u vama neslućenim razmjerima, kada bih rekao da graniči s idolatrijom, umanjio bih koliko su kralj i kraljevska obitelj bitni. sama kritika krunskog princa vajiralongkorna,
koji je organizirao rođendansku proslavu za svog psa, dok je njegova supruga skakutala okolo u toplesu i pjevala pjesmicu, te puhala svjećice (jer kraljevski pas ipak ne može) može vaš koštati i do 15 godina zatvora. ovdje čak ni ne govorim o nekom inkarniranom božanstvu, u igri su budisti. možda ste rekli riječ lek, pogrdan naziv za kralja ramu IX, ili ste skinuli plakat sa slikom kralja ili niste nosili žute majice, a kralj je izričito rekao kako je ovaj utorak posvećen tome.

vjerski osjećaji i vjera su ono što je skoro uzrokovalo otkazivanje letova jer haredi ili hasidi ne misile sjediti kraj žena u avionu. njima je to grozno. nepokrivene žene sjede kraj muškaraca. možda imaju i menstruaciju.

život u društvu koje pretpostavlja eterične ideje i vicije pojedinaca općeprihvaćenom pravu na slobodu izražavanje je nemoguć. svaka sloboda ima svoje granice i voje naličje u vidu obveza, ali granica sigurno ne počinje kod vjere i svetinja, a obveza sigurno nije vjera.

"Pojam normalnosti uvijek je u nekim svojim aspektima izmicao mogućnostima objektivnog tumačenja. Čak i u tradicionalnom smislu, granice normalnoga odredive su do određene razine. Postoji prostor onkraj (ne)normalnoga, odnosno njegove pojmljivosti. Suvremenom čovjeku, pogotovo antiteistu ili ateistu, praotac vjere Abraham, može se činiti u nekim svojim postupcima posve nenormalnim. Freud je začetnik teorije po kojoj je vjera odraz kompulzivne neuroze, odnosno duševno zdravlje vjernika stavljeno je pod sumnju. U zadnjih stoljeće i pol na Zapadu se vjera sve više potiskuje u sferu nenormalnoga. Uostalom, nije li križ za pogane ludost? Tomu se ne treba nimalo čuditi. I Isusova „tvrda besjeda" za mnoge je nerazumljiva i onkraj normalnoga. I u ono vrijeme, brojni učenici su otpadali i napuštali ga jer im se njegov nauk činio na neki način „nenormalnim" ili nerazumljivim. Vjera je danas sve više za ateistički um nešto nenormalno i bolesno, a za teistički um etika neopoganstva je čisto bezumlje. Jaz je sve veći između ta dva svijeta kao što je bio i u počecima kršćanstva. U vrijeme rimskih progona, kršćani su slovili kao svojevrsni lunatici, otpadnici, u svakom slučaju bili su „nenormalni". No pojam normalnosti o kojemu se ovdje radi nešto je sasvim drugo od njegove prevrednovane sekularizirane verzije. Za kršćane je Krist bio i ostao kriterij mistike spasenja i razumijevanja ispravnosti i normalnosti neovisno o trenutnim običajima i zakonima svijeta. No On nikada nije tražio nasilno rušenje postojećega i nametanje novog koncepta normalnoga. Mistika onih koji uistinu slijede Krista nije mistika nerazumnosti, nerazboritosti, nijekanja stvarnosne egzistencije, čovjekova konkretna bitka, nego je pozvana oplemenjivati svijet narušen neredom i neskladom. Normalnost bi se uvijek trebala uskladiti s jednostavnim življenjem i poniznim čovještvom koje je otvoreno i neopterećeno, ali istodobno jasno usidreno u mjerilima zdravoga razuma, mimo svake egzaltacije, pretjerivanja, mjesečarenja i nametljivosti.

Kršćani su uvijek pojam normalnosti intuitivno smještali u njegovo duhovno sidrište i otuda izvlačili životne pouke. Znali su što je normalno, a što nije, što je čovječno, a što ne. Postmoderni pojam (ne)normalnog iznjedrila je sveopća subverzija tradicionalnog, miniranje mostova koji nas povezuju s dalekom i bližom baštinom iz koje je čovječanstvo crpilo snagu i mudrost. Suvremena (ne)normalnost proizlazi često iz inverzije tradicionalnog pojma normalnog, u njegovoj jezgri izvršeno je razbijanje atoma i ono što smo dobili je nekontrolirana reakcija – zloduh je pušten iz boce. Ono što je nekad bilo ludilo, sada je oduševljeno prigrlilo mogućnost da zauzme središnju poziciju, i da osvoji prostor normalnoga. Inverzija je potpuna i očita: kriterij normalnosti više ne postoji jer sve što je nekad bilo normalno danas može biti tretirano kao nenormalno, a što je bilo nenormalno, prihvaća se kao normalno. U vrjednosnom kaosu sve može biti normalno kao što sve može biti i nenormalno. Društveni konsenzus se jedino postiže, i to ne uvijek, u određenim ekstremnim slučajevima. Uglavnom, ono što je nekad bilo ludo, nepristojno ili bolesno, danas se može predstaviti kao forma oslobađanja i kreativnosti, kao svojevrsni perfomans, avangardna filozofija i umjetnost. Svako pobijanje ludila nadvikuje se u halabuci svijeta, u dionizijskom transu kao nazadno i jedino podobno za ismijavanje. Suvremeni čovjek je nahuškan na zdrav razum, na vlastitu narav. No oni koji projektiraju novog čovjeka kao stvorenje kaosa, ne računaju s tim da narav nije moguće potpuno promijeniti. Moguće je deformirati, potisnuti, no ona će jednoga dana nenadano uzvratiti i zbaciti sa sebe okove nametnutih eksperimenata umjetno izazvanih preobrazbi. Čovjek nije zamorac s čijim se identitetima moguće poigravati, a da se sama priroda, kako u njemu samom tako i oko njega – ne pobuni. Koliko god bilo teško odrediti u suvremenom svijetu što je normalno, priroda će se pobrinuti da zaštiti vlastitu šifru u kojoj je normalnost kodirana u svom spontanitetu. Priroda poznaje vlastite zakone, ma kako ih čovjek samovoljno tumačio ili pokušavao preinačiti. Čovjek, naravno, kreira vlastiti identitet, on je stvorenje kojemu je takva sloboda od Boga dana, ali ako ga kreira odbacujući Boga, onda je njegova nakana vrlo ohola i bez imalo poniznosti pred veličanstvenošću prirode, svemira i svega stvorenoga. Takav čovjek može od sebe raditi što god hoće, no što će na kraju ispasti od svega toga, i što će ostati od njegove čovječnosti, ključno je pitanje, puno veće od same dvojbe o normalnosti." Zoran Vukman

Nezgodno, no obično su dva shifta, pa probaj koristiti desni odnosno lijevi.

Ujedno, prebacio sam ti ovdje post jer si većinu naglaska stavio na prikazivanje vjere kao osjećaja, iracionalnog ili nebitnog, što više spada na ovu raspravu.

Možeš i kopirati veliko B

_________________
Vade retro modernista, ipse veneno bibas!

sloboda ne znači da se mogu vrijeđati nečije svetinje
znači , ako je neki list ateistički , ne smije biti otvoreno protuvjerski
Francuski CH po svemu sudeći duboko je protuvjerski...uređivačka politika im je bezobrazna, podcjenjivačka , niska itd
on je često, još češće ustvari ismijavao i Isusa, katoličkog papu i katoličku vjeru općenito...uz vrijeđanje i judaizma, rabina itd

stvar je samo što su katolici drugačiji od muslimana i ne svete se, ne pribjegavaju nasilju radi toga
a imali su više materijala da se osvećuju od islamista...Isus , papa itd su puno češće bili ismijavani u tom "francuskom feralu"

znači, nekoga vrijeđati godinama, ismijavati svojim karikaturama, sijati u biti zlo, otrov i zlu krv među vjernike spram ateista koji šire takvu jaku mržnju , u najmanju ruku politički je nekorektno
ali to je malo širi plan ka ukidanju "zatucanih religija" , u ovo naše , jelte kao suvremeno, humano doba ...nije to ,hoću reći, puka slučajnost...takva politika ima svoje dublje razloge

opet pitam, što znači "nečije svetinje"? to što ti imaš emotivnu povezanost s nekim objektom, konceptom ili osobom je sasvim i isključivo tvoj problem. uvjeren si kako su isus, marija, bog, duh sveti, 12 apostola i papa nešto što ne bi trebalo biti podvrgnuto satiri ili ruglu, ali postoji niz kršćana koji će reći kako papa smije/mora biti izvrgnut kritici ili kako je sasvim smiješno da je marija ikako štovana.
je li osoba koja radi rođendan za svog psa dok njegova žena okolo skakuće polugola ikako vrijedna udivljenja? za milijune ljudi jest, a bez ikakvog dobrog razloga.


siguran sam da bi isus i papa bili prvi za to da se kvantitativno odredi kada se katolici imaju veće pravo osvećivati od muslimana. isus je bio prvi za takve stvari.

sasvim je nevažno koga su karikaturisti ismijavali. razlog zašto su ljudi govorili ja sam charile hebdo je bila potpora ideji kako teror i ubojstvo ne mogu zastrašiti niti biti realan odgovor na izrečenu riječ ili nacrtani crtež, pa makar se ne slagali s onima koji su to rekli/nacrtali.



ovo je jedna od najpaušalnijih i besmislenijih izjava koju sam pročitao u posljednje vrijeme.

Nečije svetinje su nešto za što netko smatra da je sveto i nepovredivo.
Ako ta nečija svetinja ne ugrožava druge ljude, onda je civilizacijska tekovina poštovanje i ne diranje tih svetinja.

Oprosti, ali bilo kojem kršćanu možeš ispričati vic o Isusu, reakcija neće biti ista, netko će se uvrijediti, netko će te žaliti, netko će se nasmijati ali garantiram ti da ti nitko neće baciti bombu . Možeš li to isto očekivati od muslimana?