anki je napisao/la:
Uglavnom nakon što sam pročitala tvoj odgovor došla sam do nekoliko zaključaka
1. Uopće ne poznaješ katoličku vjeru i iznosiš neistine i predrasude
2. Da bi netko bio ateist to ovisi o njegovom obrazovanju i IQ
3. Ako netko čini zlo njemu nema spasa
1. Istina da ne poznam dobro katoličku vjeru, ali pokušavam je upoznati. U mom postu uopće se nisam bitno osvrtao na katoličku vjeru, nisam je napadao i mislim da nisam iznio nikakve neistine. pokušao sam samo povući neke paralele. Osjećam da ja ipak bolje poznajem katoličku vjeru nego ti humanizam ateističkog predznaka.
2. Da je netko ateist ovisi samo o tome da ne vjeruje u Boga. Nema veze s inteligencijom.
3. Krivo. Ako netko prestane čini zlo (u smislu kršenja zakona), i odradi zakonsku kaznu za to što je učinio on je već spašen (što god to trebalo značiti za ateista).
anki je napisao/la:
Kao prvo Njemci, sama riječ govori, su državljani jedne države i kao takvi svi zajedno priznaju i poštuju njene zakone i hijerarhiju vlasti. Usporedba ti nimalo ne stoji. Ja iskreno ne znam s čim bi usporedila ateiste jer sve drugo na ovom svijetu ima svoju hijerarhiju, zakon ili pravila i red. Počevši od obitelji, grada, države, Crkve, svih drugih religija, tvrtki, brodova... To se pokazalo kao ispravno i korisno da bi stvari funkcionirale među ljudima.
Nisi shvatila što sam ti htio reći, ono s
ne-Nijemcima je bio primjer. Ateisti nisu neka organizacija ili homogena skupina ljudi sa svojim zakonima, normama i hijerarhijom, pa zato ih i ne možeš usporediti s nekom afirmativnom društvenom skupinom. Ateist znači
ne-vjernik, s čim bi usporedila
ne-Nijemce?
anki je napisao/la:
Ateist po tebi mora biti osoba koja je obrazovana, sa visokim IQ te iskrenim zanimanjem za bližnjega. Mora biti mudra i imati potrebu za stalnim usavršavanjem. Mora sama razaznavati što je dobro za njega i druge i mora težiti stvaranju Raja na Zemlji. OK, jednom riječju mora biti Bog.
Ja sam ti rekao da mogu pričati za sebe. Pričao sam o ateistima-humanistima (u koje se ja skromno pokušavam uvrstiti) i koje su njihove vrijednosti. Ne, ateist ne mora biti Bog, mora biti samo čovjek. Zar je po tebi težnja za mudrosti, usavršavanjem i poboljšanjem svojih uvjeta života grijeh stavljanja na razinu Boga? Po tvom mišljenju nitko ne bi trebao preispitivati svoj moral, uvjerenja i ponašanja kako ne bi počinio grijeh oholosti? Ja ne mogu prihvatiti jednu moralnu normu ili uvjerenje bez da razmišljam o njoj i bez da je preispitam. Mudrost/znanje, usavršavanje i sreća su općeljudske vrijednosti koje ima i katolicizam. Zašto ne bi svi težili tome da ih imamo što više?
anki je napisao/la:
Jesi li ti uopće čitao povijest? Kulturu, umjetnost, škole, pravo, sirotišta, znanost, pa čak i zrakoplovstvo, industriju, astronomiju... sve su začeli i osnovali svećenici. Gdje su tu ateisti? Pridaješ zasluge ateizmu koje mu zasigurno ne pripadaju. Nikakvom evolucijom morala nisu ljudi došli do sudstva i osnovnih ljudskih prava. Zaviri malo u povijest bilo koje institucije i vidjet ćeš tko stoji iza svega.
Ovdje si stvarno lupila i ostala živa. Nitko ne dvoji da je katolička Crkva imala vrlo važnu ulogu u formiranju naše civilizacije takvom kakva je danas, ali tvrditi da su
sve začeli i osnovali svećenici je blago rečeno neznanje. Zapadna se filozofija bazira na starogrčkoj, suvremeno se pravo bazira na Rimskom pravu, suvremena se društvena uređenja baziraju na humanističkim i sekularističkim pokretima od 16. stoljeća na ovamo. Znanost i tehnologija se baziraju na znanstvenoj metodi kojoj je temelje udario onaj isti Galileo Galilei kojeg je Crkva pokušala osuditi. Nitko ne dvoji da je bilo puno svećenika-znanstvenika (Spallanzani, Mendel, Lemaitre, Bošković...), ali oni su došli do svojih otkrića na isti način kao i znanstvenici nevjernici, koristeći znanstvenu metodu i konstantno preispitujući činjenice i zakonitosti, a ne vjerom.
anki je napisao/la:
Nama katolicima je ne samo dopušteno ne činiti štetu bližnjemu već nam je dana obaveza da činimo dobro.
Ateistima humanistima također.
anki je napisao/la:
Pravi katolik ne sudi nikome, on brine za svoje bližnje.
Ateist humanist također.
anki je napisao/la:
Ako čuješ da katolik ili svećenik govori nešto protiv seksualnog ponašanja ili navika ili uvjerenja itd. to je zato što su svećenici kroz tisuće ispovijedi, a i kroz nauk same Biblije, shvatili koliko zla takve stvari donose tim ljudima i žele im pomoći. Znaju da Isus i vjera nude veliki mir i duhovno spasenje tim ljudima. Imaš ispovijedi katolika koji su živjeli tu homoseksualnost i to im nije donijelo nikakav mir ni sreću i svoju sreću i spasenje su našli u Isusu, odrekli su se grešnih navika, a ne svoga homoseksualnog nagona. Isto kao što se svećenici odriču svog spolnog nagona i ulaze u celibat. Znaš li da svećenik koji nema spolni nagon ni nemože postati svećenik. Pravi svećenik vrednuje spolnost i bračnu zajednicu kao takvu. On se žrtvuje, da nema tog nagona ne bi bilo ni žrtve. Svećenici jako puno mogu pomoći izgubljenim dušama koje zbog homoseksualnog nagona nemogu naći svoj mir i sreću. Neki od njih promijenili su i 500 partnera.
Nisam baš htio pisati o homoseksualizmu, ali eto. Po mom mišljenju homoseksualci imaju pravo na kakvo god seksualno ponašanje žele dok god to nema nekakve negativne implikacije na druge osobe. Ako se neka osoba s homoseksualnim porivima odluči na apstinenciju, spolnu čistoću i ako joj to donosi unutarnji mir, odlično. To je za njega najbolji put. Stvar je u tome da ne možeš nametnuti takvo riješenje ama baš svim homoseksualcima, jer većina njih ne želi takvo riješenje. Ogromna većina njih je sretna time da takve odnose imaju i da takve ljubavne veze imaju.
Što se tiče broja partnera, informiraj se o jednoj stvari, prosječnom broju spolnih partnera u zapadnom društvu kod različitih kategorija (malo ću lupati napamet jer se ne sjećam točnih cifra, ali sjećam se poruke):
1. muški homoseksualci od 100 do 300.
2. muški heteroseksualci od 10 do 30
3. žene heteroseksualke od 3 do 10
4. žene homoseksualke 1 do 2.
Što ti to govori? Veliki broj partnera kod homoseksualaca ograničen je samo na muškarce, dok homoseksualke žene imaju bitno manji broj partnerica i od heteroseksualki.
Znači da je broj partnera uvjetovan činjenicom da je netko muško, a ne da je netko homoseksualac. Ako razmislimo od kuda proizlazi naš spolni nagon i kakva je naša biologija reprodukcije ovo je prilično logično. Razmotrimo načas isključivo sirovi nagon, bez kulturne i civilizacijske nadgradnje: muškarci su u stvari sijači genetskog materijala i u njihovom je interesu parenje sa što većim brojem partnera kako bi prenijeli svoje gene u što većoj količini, pošto je teret trudnoće i podizanja mladunčadi uglavnom na ženi. Žene su pak genetski selektori, one biraju među partnerima "u ponudi" kako bi primile što bolje gene s kojima će kombinirati svoje i omogućile što veću vjerojatnost preživljavanja za svoju djecu. Kod gayeva imamo kombinaciju sijač-sijač, tako da nema ograničavajućeg faktora pri broju odnosa. Kod lezbijki imamo kombinaciju selektor-selektor, tako da su oba partnera ograničavajući faktori. Lezbijke su uistinu izuzetno vjerne svojim partnericama. Mislim da je to ustvari temelj broju odnosa kod različitih kategorija, a ne osjećaj neispunjenosti ili nesretnosti.
anki je napisao/la:
Ako je amoralna osoba ateist završit će na policiju, otići u zatvor, doživjeti strašne stvari i izaći još gori. Ako je amoralna osoba površni vjernik i on ode ispovijediti svoje grijehe, svećenik će ga saslušati i nastojati mu pomoći da prevlada svoju grešnu narav. U protivnom svećenik će odbiti odriješiti osobu od grijeha i ta osoba se neće smjeti ni pričestiti, možda bude i izopćena iz Crkve. Uglavnom Ispovijed je proces koji vodi ili ka ozdravljenju ili ka izopćenju. Uglavnom vjernik dobiva svoju šansu za spasenje. Gdje svoje spasenje može naći jedan ateist? Kod psihologa?
Ateist dobija šansu za spasenje (iako taj termin nema nekakvog smisla za ateista) tako da prihvati zakone društva u kojem živi. Šansa da kriminalac neće ponoviti kazneno djelo je vrlo, vrlo velika, ako isti poveća stupanj obrazovanja, profesionalnih sposobnosti i poznavanja društva u kojem živi nego ako se to ne desi. Ne mogu reći koji je put bolji, samo vjera ili samo obrazovanje, vjerojatno bi najbolja bila kombinacija obiju stvari.