Katolički odgovori

Vjernicima je, izgleda, teže naći osobu za vezu, no kasnije takvi brakovi čini mi se znaju biti sretniji i bez rastava i prevara u odnosu na prosječan brak.
Stvar je u tome da vjernik bira sebi za životnog suputnika onoga koji će mu pomoći da dospije u kraljevstvo Božje. Zbog krize morala već u razdoblju hodanja mlade parove pritišću pitanja poput kontracepcije, broja djece, nedjeljne liturgije, odgajanja djece u vjeri, ukratko, sve vezano sa poslušnosti nauku Crkve. Mnogi godinama hodaju bez namjere stupanja u brak, a na brak se odlučuju kada požele imati djecu ili kada već zatrudne.
U takvoj okolini teško je naći pravu osobu, i osim stava otvorenosti za brak, potrebno je i moliti...

Ne razumijem, zašto je vjernicima teže naći osobu za vezu? Postoje veze i veze. Ono što je u očima svijeta lako naći vezu, definitivno nije izvor sreće i zadovoljstva u braku.
Mislim da je ipak teško onima koji bi i „ovce i novce“, onima koji formalno vjeruju a čeznu za svjetovnom ljubavi. Ti nisu hrabri prvo sebi priznati neke stvari a niti stvarno znaju što žele. Ne čudim se onda da im se svijet čini uspješniji, bezbrižniji bolji od njih.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Pa upravo zato jer nemaju dovoljno osoba u svojoj okolini koje žive vjeru. Mnoge djevojke su već prešle 30,35g. i htjele bi u brak, ali ne nalaze dečka koji bi prihvatio npr. hodanje u čistoći.
Ne znam jesmo li se razumjeli u tome?

ja znam dosta cura koje žive vjeru kako treba i žele u čistoći u brak.Većina tih koje poznajem je u neokatekumenskim zajednicama ali jednostavno nikako da mi se potrefi da nađem curu.Ili je samo jedna strana zainteresirana,ili je cura zauzeta a zna se dogodit da privlačnost bude obostrana i da je cura slobodna ali jednostavno se nikako ne možemo spojit.Zapravo nogu reć da prije nego išta poduzmem ja dosta molim da Gospodin očituje svoju Volju za tu curu i mene i nakon nekog vremena se ohladimo i shvatimo da nismo jedno za drugog.Zapravo shvatim da osim privlačnosti nema one prave ljubavi i onda nema smisla da ulazim u vezu.

Dugo sam sam (više od 10 godina) i ne želim se ženit samo zato da se oženim ili da ne budem sam.Ako se budem ženio to će bit ili iz ljubavi ili nikako

Ljubav je odluka!
Ono što ljudi čestu zovu ljubavlju je zapravo samo zaljubljenost, snažan osjećaj koji ne traje dugo. Dok ljubav neće sama od sebe doći, ljubav je odluka. Voljeti nekoga znači prihvatiti tu osobu sa svim dobrim i lošim stranama njene osobnosti, a toga nema bez odluke.

odlučio ja dosad x puta ali bez uspjeha.I ne mogu odlučivat za oboje

Točno, evo mojeg iskustva. Nisam nikada molio za svoju buduću ženu, to mi je bilo čudno i pomalo zanesenjački. Onda mi je svećenik na jednoj ispovijedi upravo to savjetovao. Poslušao sam ga nekako, i ta molitva me dodatno otvorila da tražim svoju izabranicu. Nakon nekoliko mjeseci vrativši se sa hodočašća iz Pariza a ona prije toga iz Toronta, počeli smo izlaziti i nakon godine i pol hodanja i zaručništva, odlučili smo se ući u brak. Za tako važnu odluku bila je potrebna molitva, a ta molitva i odlučivanje je trajalo više od godinu dana.

Mislim,da ne mora uvjek tako biti...jer,garancije nema nikada...Kod nas krscana ,je prednost ta, sto imamo privilegiju..da nam vjera,u puno cega olaksava ,i ima smisla...za cega tako zivjeti..O sretnim brakovima je tesko govoriti...jer najcesce,sto vidimo to je vanjstina..
Danas mladez ,na ugled u svijetu i zbog skole, cesto odugovlaci "zaruke" godinama...
Gdje im stvara problem,kako odrzati i sacuvati cistocu...Nekima je to nezamislivo,da se godinama moze cekati...??Moze,moze i tekako se moze cekati..No samo cekanje ,nece nam donesti srecu u brak...



Vjernik bira...ali ipak Bog odlucuje u mnogo cemu..Pogotovo,kada je u pitanju ne samo vjerska strana,nego i materijalna strana.cesto se dovodi razlicitog stava,i gledanja na buducnost.....Mladi trebaju stan,posao itd.da bi uz vjeru uskladili i ostvarili,ono sto planiraju...
To se ne moze odvojiti, materijalno nikako ne smije biti na prvom mjestu, ali bez njega ne ide..



Mislim da mladima,jos nikada nije bilo toliko tesko kao danas...Je danas je tesko biti "mlad i posten"u podpunosti zivjeti u skladu vjere...Kako znati u tim mladim godinama i zaljubljenosti,tko je pravi...Molti je potrebno,i nista nema bez molitve, ali isto tako treba i sam nesto uciniti ,da ostvarimo ono sto zelimo..

Ovo bi mogao samo posluziti kao dobar izgovor.a moze da bude i stvarnost...Jer,najcesce je drustvo u kojem zivimo ,i drustvo koje mi biramo ,presudno da nam ne odgovara...pogotovo ne,kada je cistoca,i i prava vjera u pitanju...Danas su vrata sirom otvorena u svijet...i cak i tamo gdje ima takvih mladica i djevojaka..Znaci,treba se samo odluciti i zeljeti to...Ali ,poneke osobe, stvore si mustru u zivotu ,i naviknu na neke obicaje,ili iz nekog razloga nisu u stanju da pokrenu ,na drugi put...nego ,tako cesto cekaju,da ima netko servira...


Da tako je, u pocetku tako biva...to je "zaljubljenost",koji treba izgraditi s vremenom u "ljubav"
koja nema granica,ogranicenja...uvjeta,i mijenjanja partnera...To dolazi kroz godine,onda kada kompromis djeluje obostrano...cak i s vjerske trane...Jer covjeku je potrebna sloboda,da bi ljubio,a da bi vjeru zivio istinski potrebna je ljubav...a ne zalj

_________________

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Mogu li ja s jedne druge tocke gledista? Sadasnja generacija momaka- djevojaka odraste u jednoj bezbriznoj atmosferi svojih roditelja i sad kad treba da se osamostale ekonomski, tu je najveci razlog daljnjeg momkovanja- curovanja. Da, ekonomski faktor nadvladava duhovni i imamo to sto imamo. Tesko se spustiti sa standardom, placanje kirije, jaslica i drugih drangulija, al jednom se mora poceti samostalno zivjeti. Kako probiti led?

_________________
Alergican na bibliotekarsku prasinu.

Da,tako bi i ja rekla, necesto se krive samo mladi za tave stvari..
A roditelji,koji im trebaju biti primjer,i koji trebaju savjetom...
"udariti cvrstu stjenu vjere, braka i zajednice,na kojoj ce jednog dana biti stvorena obitelj...(polazu vise na to,da im djete zavrski neku visu skolu i Studije,Fakultete,Magistre,Doktore..itd.. ostaju,kao dobri roditelji..???)
Kada je u povjesti trajalo ,recimo na primjer..."zaruke"..(5-7god.???)
A danas ,cesto traju..zbog skole i ekonomskog pitanja,itd..!

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Moja ustrajna molitva za buducu suprugu je trajala dosta dugo. Vjerovatno 4-5 godina. Potom nagli razvoj zivotnih okolnosti koji me vode u grad mladih 2008 i nakon nekoliko mjeseci upoznajem djevojku koja je je postala moja supruga.
Moje prvobitne molitve su bile usmjerene na osobu s kojom cu moci djeliti svoj duhovni entuzijazam, bez ukocenosti i s sirinom slobodnog krscanskog duha. No nisam ni sanjao da ce ta osoba biti na sasvim drugom kraju svijeta... Cak sam imao i blagu stereotipnost prema podneblju iz kojeg moja supruga izlazi (svojim rodjenjem).

Kad govorimo o principu: "U krugu slicnih ces naci sebi slicnog", ja mogu reci da mi nije "upalilo". Dugi niz godina sam bio dio omladinskog biblijskog ambijenta gdje smo uz razne aktivnosti odrazavali istomisljenistvo u Kristu. Cak dapace, nalazio sam se cesto u izvanrednoj pozicija da budem okruzen visebrojnijim krugom djevojaka. Medjutim, iz nekoliko (koliko je razumno moglo biti) pokusaja da udjem u ozbiljniju vezu s nekim djevojkama iz tog domaceg, katolickog kruga - nije funkcioniralo.
Mislim da postoje visi Bozji Zakoni koji reguliraju dio ljudske "sudbine" da upoznaju druga za cio zivot.... Ipak ni pored takvih iskustava nikada nisam posustao i vrlo se slazem sa Giovijevom ODLUCNOSCU "DA", radije nego za rezigniranost "AKO BOG DA".

zanimljivo,ja također tražim curu iz katoličkih krugova i to curu koja svjesno želi živjet vjeru,ne samo tradicionalno.Jel tvoja sadašnja žena bila tradicionalni vjernik ili je također vjernica koja je željela živjet svjesno vjeru(onda kad ste se upoznali)?
Nekako se ne želim ograničavat ali najviše bi volio kad bi upoznao neku curu koja je u nekoj zajednici ili koja želi svjesno živjet vjeru.

Da ne bi bilo nepotrebnih rasprava po pojmom da neko svjesno živi vjeru mislim na vjernika koji aktivno radi na sebi i ko želi svjesno živjet svoju vjeru a ne samo tradicionalno,tj.ode nedjeljom na misu,povremeno se ispovjedi ali potpuno ne živi vjerski život

Dragi Gutaperka
Ja naposlijetku nisam trazio srodnu dusu specificno iz katolickih krugova, niti sam je upoznao u crkvenom horu, niti sam je gledao preko mise... Ona me je nazvala radio stanicu gdje sam radio neko vrijeme, slucajno zovuci telefonski broj koji nije ustvari zeljela nazvati.
One nije bila bas tradicionalista u smislu odlazaka na misu, ali sam ja bio... hmmm... iako mislim da nisam bio tradicionalista. No ono sto se s njom desilo u odredjenoj fazi njenog zivota ju je usmjerilo da postane mnogo obzirnija prema prilasku misi nego kad je bila mladja.

Mislim da covjek ne bi trebao da si stvara omce sa vjerskim uvjetima... ali bi svakako ne bi trebao dopustiti svim kristovskim osnovam da budu kompromitirane. A mi znamo da je i Isus ponekad "falio na misi i trgao klasje na subotnji dan"...

Slazem se sa tvojim stavom prema SVJESNOM zivljenju Krista... Ipak, kad kazes "ne samo", da li to znaci ne samo nedeljom, vec i srijedom i petkom i subotom ode na misu? i da li "ne samo" znaci svaki tjedan se ispovjeda i ne propustana krunice... Meni to nije tradicionalno, vec mehanicki...k'o cijepanje drva... mlati-pa-mlati... iako neki konzervativci mozda nece imati tako lak jezik za takvu tvrdnju.

Nema se tu što odlučivati. Ne možeš srcu zapovjediti da nekoga voli ili ne voli!





http://www.youtube.com/watch?v=V1eM8DY2nv0

Očito ne razlikuješ zaljubljenost od ljubavi. Zaljubljenost se dogodi, ali može istom brzinom proći. Ljubav je nešto sasvim drugo.