Katolički odgovori

U vezi sam malo manje od godinu dana. Od prvog dana je sve super, zaljubili smo se, slazeno se, lijepo nam je kad smo zajedno i dok je trajala ona faza pocetne zaljubljenosti stvarno sam mislila da je on taj i da je to to. Pogotovo jer sam prethodno ustrajno molila za to. Kako se sve vise upoznajemo i prolazimo sve vise tema pocinjem uvidjati da ne dijelimo puno uvjerenja i duhovno se osjecam usamljena i skroz neshvacena. On se predstavlja kao katolik i ima sve sakramente, ali ne zeli ici samnom na svetu misu, ne prihvaca ispovijed kao sakrament, cita dosta New Age literature, ima pro choice stajalista, o predbracnoj cistoci jos nismo ni pricali, smatra da se djeca ne trebaju krstiti nego sami odluciti o tome i jos X takvih stvari da sad ne nabrajam... ali cak mi to sve skupa ne bi predstavljalo zapreku kad bi on bio otvoren za dialog i raspravu, a ne smatrao mene religioznom konzervom, "babom", tradicionalnom i slicno. Da se razumijemo on je divan prema meni, ima moralne i zivotne vrijednosti, ali jednostavno mi fali ta duhovna dimenzija u nasem odnosu. Meni je Isus na prvom mjestu i ne zelim sklapati kompromise koji bi bili nespojivi sa mojom vjerom. Cesto se molim da mi Bog pokaze je li on covjek za mene i rastrgana sam izmedju toga trebam li odustati ili samo ustrajno moliti za njega i nas odnos i da ga Gospodin priblizi sebi..

Hvala vam na savjetima

Za ljubav je potrebna odluka, inače ipak sve ostaje i dalje samo na nivou zaljubljenosti.
Probajte dogovoriti zajednički razgovor sa nekim svećenikom, da se pokrenu malo ozbiljnije teme. Sve možda izgleda super dok se pokušava izbjegavati rasprava, ali tako se nikuda ne ide u vezi. Veza nije stagniranje, to je hod, zato često kažemo hodanje, a to znači da se ide prema nečemu, da se ne stoji na mjestu.
Upravo zato bih preporučio da dogovorite razgovor sa svećenikom, naime ne treba se bojati rasprave o važnim temama kao ni propitkivanja prema kojem cilju ide vaš hod.