hehe adrijana, ja nekako mislim da vi kužite što ja pokušavam reći, ali da vam je općenito "teško prihvatiti" da biste trebali "slušati" muža i da bi on trebao biti onaj koji ima zadnju riječ?
Onaj kojemu ću iskazati poslušnost kada ga u poniznosti poslušam (iako mi se i ne da baš, iako ja i ne bih baš).
E sad, danas, neudanoj, čini mi se da mi to ne bi bio problem, ali... opet - tko zna.
Ne volite portal, ali evo ja baš jutros čitala ovaj članak -
https://zenavrsna.com/dopustiti-suprugu ... vtTm03jVj8 i ustvari - jednostavno se radi o ovome.
Znam osobno nekolicinu primjera gdje je mlada obitelj trebala odlučiti o svom domu, o mjestu gdje će živjeti, hoće li se ili neće odseliti i sl. i nakon mnoštvo vijećanja, žena nije bila suglasna muževom mišljenju, ali je isto tako u poniznosti i ljubavi, imajući na umu ono da je on glava, pustila da bude "po njegovome". U svim primjerima - iako je žena u srcu navijala za drugu opciju, poslušala je muža i ispalo je dobro.
Naravno, ako zena samo govori "da, da" - to nije poslusnost, to je inercija ("odluci sta oces, bas me briga"). Poslušnost vidim kao prepustanje muzu i ocu obitelji *odluke*. Medjutim, to ne znaci da nema razgovora, već da je krajnja odluka njegova.
Jednostavno, ponavljam se opet, mužu i ocu obitelji je povjereno posanje da vodi svoju obitelj - u svjetlu ljubavi i trazenja Bozje volje.
(Ne razmatram sad ekstremne situacije nasilja ili npr. grijeha - sigurno ne obvezuje poslusnost na grijeh).
Mudar muž (zato je važno i tko nam je supružnik/supružnica) ce u odlučivanju i vođenju obitelji uvijek pitati i saslušati mišljenje svoje žene kako bi imao potpuniju sliku koja je temelj dobre odluke. Također, prije svega ce moliti i usklađivati neprestano svoju volju s Božjom voljom. Jer svoj autoritet dobiva od Boga.
Također, žena je dužna muzu reci svoje mišljenje i upozoriti ga ako misli da u nečemu griješi. To nalaze odgovornost. Poniznost pak nalaže da to kaže na način koji ne ugrožava dostojanstvo muža, uvijek diskretno (u odnosu na djecu i druge) te da na koncu prihvati muževljeva odluku.
Također, odgovornost žene i to velika jest u odlučivanju sudjelovati molitvom.
Moliti Boga za muza, za obitelj i za to da svoju volju za obitelj pokaze preko muza.
Eto. Mislim da sam nekoliko puta pokušala dočarati ono što mislim svojim postovima, daljenje tipkanje o istom bi bilo samo "pretakanje iz šupljeg u prazno".
"Jer nije muž od žene, nego žena od muža. I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža." (1 Kor 11, 8-9)
"Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima da budu, ako se koji ne pokoravaju Riječi, pridobiveni bez riječi ponašanjem svojih žena kad budu promatrali vaše čisto i puno poštovanja vladanje." 1 Pet 3, 1-2
Primjeri su dobro navedeni, meni uopće nije problem poslušnost niti količina posla,
već samo jezična strana teologije pojedinih objašnjenja,
i svođenje bračnog zajedništva na relaciju "sluškinja - gospodar" i na favoriziranje "muževog autoriteta".
Evo, nije da repliciram na tvoj post (lijepo si objasnila jedan idealni odnos),
zato ću pokušat objasniti kako se ovi zadnji citati iz Pavlovih poslanica mogu tumačiti fundamentalistički i zašto je to opasno za zdravo razumijevanje odnosa među ljudima.
Biblija zaista u nekim izvučenim dijelovima prednost daje muškarcu,
s vremenom se razvila i jedna iskrivljena teologija
koja je tumačila da mužev autoritet (ili općenito prednost muškaraca) proizlazi iz Knjige postanka - ulomka o stvaranju čovjeka.
Prema tom ulomku Adam je stvoren prvi, a Eva nakon njega
dakle, žena je drugotna,
uostalom u Izvještaju o padu, Eva je prva pogriješila što je poslušala zmiju,
pa bi tako prema toj teologiji
jedino spasenje žene proizlazilo iz poslušnosti mužu,
a mužev velik grijeh bi bio ako bi slušao ženu.
Dakle, muškarac je autoritet.
Takva teologija, koja je jedno vrijeme bila vrlo raširena, a u svojoj biti je fundamentalistička,
nadiđena je odavno, pa tako u Katekizmu KC nema ni slova o tome
da bi žena bila "drugotna", tj. drugorazredna, jer je stvorena nakon Adama,
niti o tome da je ona PRVA kriva za pad, tj. za istočni grijeh.
Krivi su zajedno, i Adam i Eva - oboje su sagriješili.
Kad se pažljivo čitaju Pavlove poslanice, on zaista za pad krivi Adama (ne Evu!), prvog čovjeka
a od toga grijeha otkupio nas je Krist, a što se nije dogodilo bez Marije, Nove Eve,
koja je začeta bez istočnoga grijeha.
To pišem na ovom forumu, jer ateisti nekada znaju nabijati na nos "podređenost žena u patrijarhalnoj verziji kršćanskog braka", te da kršćani ne cijene žene. A kod mladih ljudi koji su i inače radikalni po karakteru, svako naglašavanje autoriteta i poslušnosti, osobito među spolovima, moglo bi voditi k svojevrsnom nasilju u vezama.
Moj je savjet još jednom svim forumašima: čitajte Katekizam i dobro odvažite sve na internetu...
