Čitam na aplikaciji za korizmu kako je dobro voditi neki oblik dnevnika... Da naše odluke zapišemo, da ostanu čvrste i da ih ne zaboravimo.
Da ih grupiramo oko 3 stupa: molitva, post (odricanje) i milostinja...
Dosad iskreno nikad nisam imala neke velike pokore za korizmu, uvijek mi se na kraju činilo da nisam učinila ništa veliko
Pokušavam po koji put izmoliti krunicu ili molitve sv. Brigiti, otići na križni put u crkvu, u odricanju sam dosta slaba... Bilo bi dobro bar jedan dan u tjednu postiti i od interneta...

Pa ja isto tako.Odrekla se duvana,slatkog(ali pojedem datulje,kao,to ne spada u slatko),postim petkom do ponoći,srećom,na netu sam samo dok radim,vikendom ga nemam...
Slušam jučer Ivicu Ursića na katoličkom ili r-Mariji,ismijava ta odricanja od cigareta,slatkog,kaže da to nema veze sa korizmom...
Pa trebali bi biti bolji jedni drugima,djela milosrđa,pokušavam,opet,tek došla naposao,odmah se iznervirala...Ne mogu protiv svoje prirode,a trebala bih,te se tako još više iznerviram,kad vidim,kako mi to ne ide...I molim više,ali nikako se skoncentrirati,misli lete...
Izmolim,dođem do kaja pa shvatim da uopće nisam mislila o tome...
I tako,danas sam se naljutila i na korizmu.

Sve je to dobro, važna je nakana jer Bog sve vidi i On će to cijeniti. Makar i jedan dan odricanja bez puno obećanja. I meni je iskustvo pokazalo da se ne uzdam previše u sebe.
Cigarete je dobro ostaviti radi zdravlja, ali ako se i jedan dan odreknemo samo "radi Isusa", i to prikažemo kao žrtvu - to je put kojim treba ići.
Molitvu isto treba vježbati. Možda nekome treba godina dana kao što je rekla Gospa u Fatimi, ali vjeruj mi ako ustraješ već ćeš nakon nekoliko tjedana vidjeti plodove: radost u srcu će se povećati, a brige smanjiti... Život će na neki drugi način ponovno dobiti smisao.

Tada me se sjeti, pa se moli i za mene...

Nakon puno lutanja, dobrih, ali bome i dobrih odluka - ja sam shvatila nekoliko stvari, a to je da Bog prvenstveno gleda naše srce, naume i nakane (ono što nas pokreče).
Često bismo željeli nešto što nije njegova volja. Često, iako bismo mi htjeli ići tim putem, to nije put koji nam je Gospodin pripravio.
Istina, naš Gospodin nam je dao da odlučujemo u slobodi, no ponekad, a tako je bilo u mom slučaju, ne želi popustiti i dati mi da se nosim sa svojim odlukama jer me neizrecivo ljubio i nije želio da patim. I dok sam ja željela nemoguće, on bi me uvijek micao s puta koji nije bio za mene - pa zasigurno i u onim trenutcima kada bi dotaknula dno.
Nas naše fiksacije lako mogu dovesti do ludila, još ako Božju volju prevodimo na krivi način... i tu je ono što je adrijana napisala - a to je da se prestanemo pouzdavati u sebi već samo u Njega...
Naše zacjeljivanje pa i svi oni plodovi koje iščekujemo pocinju u iskrenosti sa samom sobom i pred Bogom. Dragom Bogu su vec poznate namisli naseg srca, ali kad mu ih mi skruseno priznamo, tad mu dajemo svoju privolu za zacjeljenje.

Ja molim za to,da budem vjerna Božjoj milosti,da je prepoznam...kažu,prepustiti se Božjoj volji...znači li to odustati od snova?
Ne boriti se,već stagnirati i čekati kako će ići?
Nisam se izborila,npr.za djecu,do muža je,on nije htio ići u postupke medicinske,iako sam ja željela,iako to nije dobro,čak je i grijeh..
Sandra Dedić,koja je išla samnom u razred,dobila je dijete nakon,mislim,11 pokušaja,u 50-toj.
Eto,valjda je sve to Božja volja...
Iako bih,da je do mene,išla na to,pa se poslije ispovijedila,kao i mnogi...da Bog nije želio,valjda ne bi ipak uspjevali ti postupci.
Ovako,vidim neku nit,koja se provlači,kao da Bog djeluje na mom putu,da me,i kroz kazne privuče sebi(Dea,volim "i"iza zareza).
Ali,može to reći i Sandra Dedić,iako vjerovatno neće,jer je ateist.

Ovim postom si me podsjetila da ti kažem da je neplodnost i činjenica biti nerotkinjom izrazito biblijska tema, na koju je Bog već toliko puta dao odgovor... U psalmima, u proročkim knjigama, u Starom i Novom zavjetu... Puno biblijskih žena je Bog iskušavao na taj način, ali ne zbog njih samih, nego radi društva i okoline da budu poseban znak njegove skrbi i djelovanja Svemogućeg koji ne samo da daje da se jednom (kad se čovjek najmanje nada) ostvari nemoguće i ono što je ljudskim očima otpisano, nego i proročki znak posebnog dostojanstva nerotkinja i njihove posebne uloge u povijesti spasenja...

Ne samo da te pokušavam utješiti, već je to biblijska činjenica!

Samo što ja nisam nerotkinja.