|
@ capistran: Da li si porazgovarao sa zupnikom o svojoj koncepciji "odugovlacenja"? Sta on o tome misli? Samim tim sto si krsten u pravoslavnoj crkvi, sto RKC priznaje, ne znaci da se automatski primas u Katolicku crkvu po zahtjevu. Postoji proces, duhovno uklapanje u Crkvu, u zajednicu, katekumenat, redoviti sastanci i grupe u crkvi. Ja sam, kao pravoslavac, pohadjao godinu dana katekumenskog programa (RCIA) pri svojoj zupi, pocevsi od devetog mjeseca, a u RKC sam primljen za Uskrs naredne godine, kako to obicno biva. RKC akcentuje da svako ko zeli postati katolik prodje period godine dana aktivnog ucesca u programu katekumenata i zivota Crkve. Meni se to cinilo predugo, ali sa danasnjeg gledista, smatram da je Crkva u pravu sto preporucuje ovaj pristup prelaska u vjeru. Zupnik ima moralnu odgovornost da svaki pojedinacni slucaj procjeni osobno, da ocijeni kada je ko spreman, a duzan je biti ti dostupan za pitanja, odgovore, dileme, pa i ispovjed. Ukoliko smatras da je u necemu nefer ili doista "odugovlaci", prvo porazgovaraj otvoreno s njim, pa tek onda razmisli o odlasku u biskupiju ili u drugu zupu. Povijesno gledano, prelazak pravoslavaca na katolicanstvo u nasem podneblju se itekako politizira, pa su mnogi katolicki svecenici oprezni zbog toga. Ja sam jos kao dijete volio ici u katolicku crkvu, kao tinejdzer jos vise, a tek nakon zavrsenog fakulteta napravio sam i zvanicno taj korak i prihvatio katolicizam, nakon godina samoispitivanja. Da li si dio bilo kakve grupe pri svojoj zupi? Imas li sponzora? Sa kim razgovaras o svom duhovnom putu? Kakav ti je molitveni zivot? Da li redovito ides na misu? Koju duhovnu literaturu citas? Koliko cesto si se susretao sa zupnikom? To su sve pitanja na koje trebas dati odgovor, sebi prije svega, pa tek onda razmisliti da li se u biti radi o odugovlacenju, kako kazes, ili o jednom realnom duhovnom procesu, na kojem zupnik insistira, a sto je i duzan raditi u skladu sa svojim duhovnim pozivom i svojom odgovornoscu.
|