Katolički odgovori

Pozdrav društvo,imam neki problem duševne prirode pa me zanima dali je moguće da se pojave neki strahovi ili duševni problemi kao posljedica grijeha koji je davno učinjen i potisnut i nikada ispovijedan pred svećenikom zbog toga što mi je toliko neugodno zbog toga tj.stid me je to ispovijedati a imam osjećaj da je taj grijeh povezan sa mojim strahom koji imam,kajao sam se zbog toga u molitvi Isusu ali ponekad osjećam da je taj grijeh još uvijek tu,ne bih htio pisati konkretno o kojemu se grijehu radi ako ne moram.

Ako ti je taj grijeh stalno pred ocima morao bi ga ispovijediti jer ti onda ni jedna ispovijed nece biti valjana, stovise cak cinis i svetogrdnu ispovijed a samim time i pricest. Znam da je tesko nekad priznati neke grijehe ali s druge strane iskusni ispovjednici su se naslusali svakakvih grijeha tako da sumnjam da ih moze bilo koji grijeh sablazniti. Poznato je da sotona potice na lazan stid prije ispovijedi. Jednostavno napisi na papir sto moras ispovijediti i to procitaj na ispovijedi.

Grijeh može utjecati na psihu pa i na tijelo.
Nije dobro odgađati ispovijed, time si samo radimo teret, najbolje što prije, prvom prilikom se pomiri sa Bogom i Crkvom. Jednom ispovijeđeni grijeh je potpuno oprošten i ne treba se na njega vraćati niti ga ponovno ispovijedati.

Zbog čega je potrebna baš ispovijed,zašto nije dovoljno samo iskreno pokajanje u svojoj sobi ili na misi?

To sam već objasnio u ovom postu:
viewtopic.php?f=1&t=2013&p=36888#p36888
Ukratko, za oproštenje je nužno slušati Isusovu volju, koji je Crkvi naredio da oprašta i zadržava grijehe, a ne da mi imaginarno određujemo našu viziju "boga" kakav nam paše. Dobro je ako se u svojoj sobi pokajemo, ali to je zapravo tek početak, potrebno je izmirenje s Crkvom a nekad i prikladna pokora. Naš grijeh nikad nije naša privatna stvar koja bi se ticala samo nas, nego baš uvijek na bilo koji način ranjava cijelu zajednicu, i stoga oprost moramo tražiti i od Crkve i dobiti stvarno odriješenje, kako je to sam Isus odredio.

Da si u životnoj opasnosti, i nemaš baš nikakve prilike za Ispovijed, tada bi se mogao pokajati, u svojoj sobi ili nekom životnom stratištu, i grijesi bi ti bili oprošteni, kao da si se ispovjedio pred Svećenikom. No, obzirom da nisi u životnoj opasnosti, dužan si otići u Crkvu i ispovijediti se, ali pod jednim uvjetom, ako si Katolik Eleazare,i bez suvišnog zašto...?

_________________

Ako je zabranjeno pitanje zašto to samo znači da ne postoji realan odgovor na moje pitanje i da mogu postupiti kako me volja ili da me npr.boli trbuh ili glava a ja ne smijem postaviti pitanje zašto je to tako onda mogu svaki dan griješti i trpiti bolove ali to nije bit naravno nego postavljam pitanja zašto da bih nešto naučio ili shvatio dublje značenje nekog pitanja.

Svakako je uvijek dobro pitati ako u nešto nismo potpuno sigurni.

Sve ti je to u tvojoj glavi.

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

.
Drago društvo, napose Eleazaru, meni se čini je i ovo pitanje samo provokacija.
Eleazar odgovor ionako sam zna.
Eleazaru, zbog čega stalno TESTIRAŠ druge forumaše (barem to pokušavaš) također znaš odgovor, ovaj put samo ti.
.
U svakom slučaju vješto izbjegavaš činjenicu da je Isus podnio žrtvu da bi nas otkupio, da bi svojim trpljenjem i smrću (dakle sebe) prinjeo Ocu kao zadovoljštinu za sve naše ljudske grijehe. Za KRIVNJU!
I uz to nam je ostavio ispovijed( "Kojima otpustite bit će otpušteni...").
Koji je tebi jarac da od sebe praviš bedaka - jer ponavljam: odgovore, naslućujem ti sam jako dobro znaš.
Da, ZNAŠ da svaki grijeh jeste korak blizu vječne propasti. To znaš, je li tako?!! I što onda klepećeš o strahu kojeg bi sam izazvao prešućivanjem grijeha u ispovijedi (jer ni to ti ne vjerujem, samo stvaraš privid, pa bi za tebe i nas bilo pametnije da u buduće sve postaviš kao pretpostavku).
Mir i svako ti dobro, a mudrosti ponajviše.

Često su nam strahovi nametnuti od strane sotone jer smo sve bliži Bogu. Ako dobivaš nekakve probleme a sve više se moliš i ideš u Crkvu, to je dobar znak. Znači da đavao osjeća svetost koju donosiš u sebe i on se bori protiv toga.

Samo ustraj prijatelju.