Volila bi prvo podijeliti svoje iskustvo. Da sam napastovana od zla, jace od drugih, znam vec jako dugo. Zadnjih godinu dana desilo se da se napokon zlo ocitovalo. Naravno da ne zeli reci tko je, samo se ocitovalo da ih ima puno. No mi znamo da obicno i dolaze vise njih i napadaju osobu. Potrazila sam pomoc izvan Hrvatske, jer tri svecenika od kojih sam potrazila pomoc u Hrvatskoj, samo mi je jedan ponudio pomoc, ali kako je on jako zauzet nema dovoljno vremena provesti u visegodisnjem moljenju- molitvi otklinjanja. Ako netko zeli znati koji svecenik ce ga sigurno primiti bez da ga salje psihijatru neka mi se javi. Savijet egzorciste je- molitva krunice, sveta misa uz sakramente, sto vise raditi djela milosrdja, ukljuciti se u neku molitvenu grupu, sto vise hodocasaca, i najbitnije stalno citati svetu rijec-Bibliju. Nismo savrseni, i svi smo svaki dan napastovani. Ali oni koji imaju veci problem, opsjednuca ili posjednuca, s vama dijelim ove savijete. Da, jedan svecenik me poslao psihijatru, ali idem vec godinama jer tesko podnosim da sam preko noci postala invalidna osoba, ovisna o drugima, nemam psihickih bolesti, tako da mi je bilo smjesno. Drugi svecenik je samo ponavljao- puno moliti, puno moliti!? Hm, pa to i znam..meni je vazno da sam jos ziva, da moji doma kad zlo postane jako ne panicare vec mole, i spasili su mi zivot. Zato, svi skeptici, ja i ljudi koji se muce s teskim napastima znamo koliko moramo "bildat"svoju vjeru svaki dan. Jedino sto mi je tuzno u cijeloj mojoj prici sto netko ima dovoljno vremena baviti se zlom pa baca neke uroke ne mene, molim za tu osobu. Znam jer sam nasla zakopane kosti u vrtu, no ja sam posvetila cijelu kucu, vrt..sv.soli, i uz savijete onih koji znaju vise od mene, zakopala sam cudotvorne medaljice Marijine u 4 kuta vrta. Svecenik koji vrsi egzorcizam i pomaze mi rekao je da netko radi neki urok, i da je baceno nesto na moja prijateljstva, u prijevodu, nemam prijatelja. I to mi najteze pada, trenutno.. Savjetujte me, gdje da upoznam normalne ljude za normalan razgovor
desi se da dodjem u neku grupu, sprijateljim se s ljudima, i krenu zle, sarkastcne primjedbe. Ja vise ne vjerujem ljudima. Znam da zlo hoce unistit covjeka tako sto ga udalji od drugih, i onda ga lako unisti..zajednica u koju sam isla pokazala mi je da ljudi koji su clanovi zajednice duze vrijeme, pocnu se ponasati kao neka zatvorena zajednica, da ne kazem sekta, i rade veliku razliku izmedju ljudi koji jesu i onih koji nisu clanovi. Pitanje svima vama, koja molitvena zajednica je otvorena za nove clanove, gdje ljudi nisu snobovi zato sto su procitali Bibliju vise puta 
to smo mi kršćani. Da li je ta žena zaboravila da smo do 90-tih godina živjeli u komunizmu, i nismo svi imali mogućnost upoznati Boga. Pa i u Bibliji piše da se cijelo nebo raduje više jednoj izgubljenoj ovčici nego onoj masih pravednih. Ja sam ta izgubljena ovca, našla sam u svom životu živog Boga, i to je jedino u što sam sigurna. Sretna sam zbog svog obračenja 
No, ipak- zlo ne postoji, idemo svi kod psihijatra po pilule, a svećenici neka drže mise, i "rade" svoj posao. Zašto u Slovenji ima više egzorcista čija se imena znaju, nego u Hrvatskoj, gdje je samo jedan i njegovo ime nitko ne zna!? Pa čemu služi taj egzorcist!? Jel on postoji kao i Djed Božičnjak, ili 
Možda sam malo sada i pretjerala, ali valjda i na mene utječe sva samoća ovog svijeta, i nedostatak razgovora, druženja.. Nitko ne očekuje savršenstvo od čovjeka, pa tako niti od jedne zajednice, ali kada vidim namrgođena lica samih članova, pa bezorazne razgovre, koji su uz to još i cinični, kada netko s visokog odgovara-to nigdje ne piše u Bibliji, a nitko nije ni spominjao da je igdje zapisano već samo razgovaramo prije susreta. Tražim molitvenu zajednicu gdje nema zlih napada, prevrtanja očima zbog pitanja- nema glupog pitanja, samo glupog odgovora, pitanje se postavlja zbog neznanja, gdje se svako može osijećati dobrodošlo, bez obzira na znanje-ne znanje, izgled, imali novaca ili nema, gdj mi koji nismo članovi a u velikoj smo potrebi možemo zamoliti da se moli i za nas a ne samo za članove, jer kada mene spašava obitelj molitvom, pa potražim pomoć u zajednici jer znam da sam jako napastovana od zla, a umjesto pomoći, dobivamo bukvicu..prođe me volja da uopće ikada više razgovaram s bilo kim. Ovo je makisimalni razgovor mene s nekim, osim usputnog dobar dan- doviđenja. Jednostavno sam izgubila vjeru da postoje dobri, pošteni, srdačni ljudi, koji ne ogovaraju, ne druže se zbog neke koristi. Stvarno sam one man show, i naravno da kako nitko od nas nije stvoren da bude otok sam za sebe, i ja želim negdje upoznati prijatelje koji imaju slične interese. Zato sam postavila pitanje u kojoj molitvenoj zajednici čovjek može normalno pričati, biti treniran kao i član, jer biti član ima masu uvijeta, koje nekada ne možemo zadovoljiti, a ne da ne želimo