Dragi moj Eleazare,
obzirom da nam krštenje BRIŠE Istočni grijeh, već po čistoj ljudskoj logici će svatko zaključiti da se s tom "stvari" ne treba igrati, nego: "Bože, BRIŠI GA ŠTO PRIJE", - zar ne!

Vjerujem da sve ovo znaš, no ipak...Idem nekim redom: Isus za svoje Tijelo i svoju Krv ostavlja ono što predstavlja zajedništvo, a bez čega - u naravi - ljudsko tijelo ne može, a to su kruh i vino. Kruh i vino su simboli ZAJEDNIŠTVA, sloge, rada, ali osmišljenog zbog ljudske egzistencije.
.
Kruh je rezultat rada bezbroja ljudskih ruku i bezbroja zrna žita (pšenice, raži, kukuruza, ovisno od čega je kruh).
Vino, plod vinove loze, isto rezultat mnoštva grozdova i bobica, uz "sudioništvo" opet mnoštva ljudskih ruku.
.
Voda, sveprisutna životvorna tekućina (ujedno i univerzalno otapalo), prisutna je posvuda, opet je od Isusa izabrana BAŠ ZATO! Ne ulje, ne neka mirisna tekuća ili skupa tvar, nego besplatna, rekli bismo obična voda koja (izlijevanjem na glavu) pere Istočni grijeh. Ali ona je samo simbol, izvanjski znak, bez kojeg Bog ipak NEĆE "oprati" Istočni grijeh. Zbog toga, u krajnjoj nuždi (zbog opasnosti da npr. novorođenče može nekršteno umrijeti) za krštenje može poslužiti i tekućina iz usta - slina!
.
Zanimljivo je da nisi postavio pitanje zašto, npr. katolici, ne URANJAJU krštenika u vodu, kkako to čine neki kršćani.
Odrastao čovjek, grješnik, koji je živio s Istočnim grijehom bude uronjen u vodu (rijeku, npr.) a izroni NOVI ČOVJEK. Bog mu je obrisao i Istočni i sve grijehe do tada.
To je SIMBOLIKA, no bitna je VODA!
Ako je tako, zašto se danas češće tuširamo, ne lješkarimo više cijelim tijelom uronjeni u kadu?

Pranje je uvijek pranje ako je tu voda. Uronili se mi u vodu ili nas voda "škropila", pranje je uvijek pranje.
Kada se peremo, ujutro ili navečer? Ovisno kad si se zaprljao.
A Istočnim grijehom smo "uprljani" (umrljani, tj. ranjeni) odmah, jer se s njime rađamo.
Stoga katolička Crkva preporuča "pranje" što prije (prije rođenja se ipak ne možemo "okupati" ni vodom ni Božjim Milosrđem koje briše/pere Istočni grijeh).
...Je li onda logično da se krste i tek novorođena djeca? Zašto čekati...Nije to Sveta potvrda (krizma)! S krštenjem se, zaista, ne smijemo igrati i odgađati.