Katolički odgovori

Već na par tema koje sam pratio, kada bi sudionici razgovora došli u pat poziciju tko je u pravo, a tko nije.
"Sugeriralo" se da bi za definitivan pravovaljani stav trebalo upitati biskupa.
Te da bi biskupov odgovor trebao biti konačan i pravovaljan.

Odakle crpimo da bi biskupov odgovor trebali definitivno uzeti kao pravovaljan?
Odnosno da će on vjerodostojno prenositi nauk katoličke Crkve.

Ili jednostavno može li biskup pogriješiti u prenošenju nauka katoličke Crkve?

Biskup je pastir i ima vlast naučavanja. Svaki katolik je dužan slušati biskupa, osim ako bi taj naredio nešto protivno savjesti - tada ga ne treba slušati. Ako bi svatko prosuđivao ispravnost nauka Crkve, tomu ne bi bilo kraja kao ni zloupotrebama. Kako je biskup nasljednik apostola i na njega se odnosi ono Isusovo- tko vas sluša, mene sluša.
PS znam da se nekima neće svidjet ovo, ali ovako uči Crkva.

Misliš ako bi nešto naredio protivno savjesti pojedinca ili protivno crkvenomu nauku?

Protivno savjesti. Ona je naime sud prema kojemu ćemo biti suđeni. Što se Crkvenog nauka tiče, biskup je njegov tumač pa me baš zanima tko to prosuđuje da biskup ne poštuje nauk Crkve?

Ovo bi moglo opet otići u besmislenu raspravo o tradicionalistima, a to ovim pitanjem nisam htjeo, zato sam ga namjerno stavio u rubriku ODGOVORI, a ne RAZGOVORI.

No da se vratimo na pitanje:
Recimo da imam teološko pitanje koje se može protumačiti na dva različita načina čitajući Bibliju, katekizam, itd.....
I pitam 10 teologa i 5 mi kaže jedno tumačenje, a 5 drugo tumačenje.
Nakon toga pitam biskupa i on mi potvrdi prvo tumačenje kao ispravno.
Da li je to definitivno da prvo tumačenje trebam uzeti kao konačno, odnosno pravovjerno?

Ne, jer bi se jedan biskup mogao složiti s prvom petoricom, a neki drugi biskup s drugom petoricom.

U vezi teoloških pitanja mogući su i ovi scenariji:
a) oba dva različita odgovora su moguća i ispravna, dakle pravovjerna
b) teolozi su s pravom podijeljeni: na scenu stupa Papinska teološka komisija koja daje svoje naputke i savjete i teolozima i biskupima

Mislim da se izraz "poslušnost biskupu" ne odnosi nužno na njegovu osobnu teološku interpretaciju dvojbenih pitanja...

Hvala na odgovoru.

Tako bi i ja to objasnio da me netko pitao.
Zato me zbunjivalo do sada kada bi se na forumu članovi (koji poznaju teologiju) pozivali na biskupa kao zadnju instancu u kontekstu pravovjernosti.
Malo me zbunjivalo, (da nisam nešto preskočio, previdio), pa sam zato postavio pitanje.

Nema na čemu…
...Ako se u nekom slučaju radi o disciplinskom slučaju, upravnom ili nekom lokalnom vjerskom problemu uvijek se preporuča tzv. „sveta poslušnost“ jer biskup možda ima šira saznanja i vidi situaciju iz kuta koji mi trenutno ne možemo sagledati. Ne treba zaboraviti na dar i prisutnost Duha Svetoga u stvarima za koje je odgovoran biskup.

A u bitnim teološkim pitanjima „nezabludivost vjere“ proteže se na Papu u zajedništvu sa svim biskupima (iako pojedinac kao takav može pogriješiti i biti grješan čovjek) – svi zajedno ne mogu pogriješiti.

Na biskupe se radije poziva i zbog jednog dogmatskog / sakramentalnog razloga, a to je obećanje zaštite Duha Svetoga po polaganju ruku.

Nisi detaljnije precizirao, ovisi o čemu se radi, jer biskupi ne uče bilo što.
”Biskupi su glasnici vjere, koji dovode nove učenike. Oni su autentični ili Kristovom vlašću obdareni učitelji, koji povjerenom im narodu propovijedaju vjeru koju on ima vjerovati i u životu primjenjivati, i razjašnjuju je pod vodstvom Duha Svetoga iznoseći iz riznice staro i novo” (LG 25).
Oni ne uče kao učenjaci ili znanstvenici, premda pojedini biskupi mogu biti i učenjaci i znanstvenici, već u ime Kristovo navješćuju Radosnu vijest. Zato biskupi mogu povjerenim vjernicima dati vjerodostojan odgovor u pitanjima vjere, makar taj odgovor nije nezabludiv:

"Biskupi koji su u zajedništvu s glavom i udovima Zbora, bilo kao pojedinci bilo sabrani na biskupskim konferencijama ili na krajevnim saborima, iako nisu nezabludivi u naučavanju, vjerodostojni su naučitelji i učitelji vjere vjernika povjerenih njihovoj brizi; uz to vjerodostojno naučavanje svojih biskupa vjernici su dužni prianjati s vjerničkim posluhom duha." (Kan. 753)

Prvo puno hvala na odgovoru.

Namjerno nisam prezicirao, jer se može raditi o raznim pitanjima. Nisam ciljao na ništa konkretno.
U datim citatima vrlo se dobro ukazuje na različitost pojmova "vjerodostojno" i "nezabludivo", što je očigledno nedostajalo na početku kada sam postavio pitanje te su stvari sad malo jasnije.