Katolički odgovori

Koliki je to zapravo grijeh? Na koji način griješimo ako griješimo mišlju? Ispovijedaju li se ti grijesi?

Koliki je nešto grijeh za osobu ne može odgovoriti nitko do li osoba sama i iskusan ispovjednik. Možemo reći je li nešto objektivno veće ili manje zlo, ali pitanje nečije slobode i odluke je osobno pitanje.
Grijeh mišlju jest grijeh, no misao nije sve ono što čovjeku nehotice padne na pamet. Grijeh mišlju znači mentalno pristati na zlo koji mi je palo na pamet, o tom zlu razmišljati, u konačnici i tražiti putove njegova ostvarenja.
Svakako, taj grijeh treba ispovjediti.

Osluškuj svoju savjest! Ona ti najbolje govori.

Ovisi također koliko ti određena misao postane stanovitom misaonom navikom koju svjesno ponavljaš u sebi.

Meni je to malo smiješno i nelogično. Odakle uopće i dolaze misli? Iz glave,iz srca, iz duše, iz svemira? Kako mi možemo upravljati mislima? Ja doslovno imam više glasova u glavi i kao da se raspravljam sa sobom...pr. u lokalnoj crkvi redovito vidim ljude koji stalno griješe i stalno idu na pričest. Budući da je mjesto malo, svi sve znaju, znam da ne idu nigdje na ispovjed. I što je još gore, nakon mise - babinjak i trač parti. I nemogu NE pomisliti da je sva ta stvar nepravedna. I jedan glas mi govori - vidi ovu,tu se drži pobožna a izvan crkve katastrofa..a drugi glas - ma šta te briga, to je njen poblem,njen grijeh,ti se brini za sebe. Ali čim se pojavio 1. glas, gotovo..ja sam sagriješila mišlju. Ali nisam to željela, nije to namjerno..nisam sama prizvala takvu misao. Nisam misao pretvorila u grijeh, kao..e sad ću ja za kaznu nešto napraviti toj osobi. A opet, ako šutim na tuđe grijehe...i to je grijeh! Ne znam kako se uopće ponašati u takvim trenutcima.

Grijeh mišlju se ne odnosi na ono što čovjeku padne na pamet. Spontana misao postaje grijehom tek ako je prihvatimo. Konkretno, ne griješiš ti jer ti padne na pamet kako osoba x ide na pričest, a kleveće, radi ne znam što i ne ispovijeda se. Ali ako nastaviš razmišljati i analizirati grijehe osobe x, onda činiš grijeh. Nitko nije pozvan suditi drugome i prozivati drugoga. Tuđi grijeh ne smijemo odobravati, ali sigurno ne smijemo ni o njemu raspredati, razglašavati ti ga. Ako je moguće, osobu treba upozoriti da je zlo što čini, u nekim okolnostima i više puta i uz pomoć druge osobe i/ili zajednice, ali uvijek uz poštovanje osobe kao takve.

zadovoljavajući odgovor