|
Hvaljen Isus i Marija. Evo, registrirala sam se kako bih napisala svoj vlastiti križ i iskreno vas zamolio za savjet i pomoć. Zapravo sam se dosta loše osjećala i dok sam napisala ovaj naš, katolički pozdrav. Licemjerno... Naime, osoba sam homoseksualne orijentacije. Ili bi. Nemam pojma. U ranim sam dvadesetim godinama. Klišejasto će možda zvučati to da ja ne želim biti to što jesam. Doista ne želim. Nije to jedna od onih tinejdžerskih molitava upućenih Bogu, kada još ne znam što sam točno. Iako je takvih bilo milion. Sada pomalo znam. I sve bi bilo okej i da nisam odgojena u tradicionalnoj obiteljji u kojoj jesam. I da mi na um svakodnevno ne padaju sve bolesnije perverzije... koja su sušta suprotnost s onim kakva sam ja u društvu. Ne znam, pokušavam biti što jasnija. Svaki put nakon samozadovoljavanja obećam da ću se promjeniti, da je ovo posljednji put... da ću moliti Boga... ali od toga prođe nekoliko sati... i opet sve ispočetka. I znam da treba ustrajati, znam da treba biti snažan, ali ja izgleda nisam dovoljno. Mislim, bar mislim da nisam... Čitala sam doista puno o strastima, bludu... i koliko je loše kada one obuzmu život. Moj su obuzele. I to je postalo toliko snažno, toliko jako dio moje svakodnevice da ja ne znam što više da napravim. Ne bih htjela pisati o gore već navedenim perverzijama, gadim se sama sebi zbog toga. Ponekad želim biti u centru pažnje, kao da mi to fali. Kao da mi fali nekakve brige i ljubavi. Nemam pojma... ali sigurno je to sve povezano. Što da radim? Kome da se obratim za pomoć? Želim se stvarno izvaditi iz ove ljage odvratnih grijeha u koje sam upala... hvala na svakom savjetu... možda i nekome drugome još pomogne ova objava... molite Boga da nam da snagu da se borimo sa našim demonima...
|