|
Pozdrav,
našla sam o tome sljedeće: potječe od kršćanskih misionara koji su došli na Havaje, ali tehnika je s vremenom dekristijanizirana...
Znači, ove riječi koje se ponavljaju (u sebi) jedan su oblik molitve. U kršćanstvu molitva nije samo vrsta psihološko-duhovne pomoći, mada ujedno djeluje i tako.
Da bi razlikovali kršćanske molitve od nekih oblika new-age vježbi i duhovnosti evo tri kriterija:
1. Molitva kršćana upućuje se uvijek Trojedinom Bogu - Ocu, Sinu i Duhu Svetomu. U new-ageu se govori samo o "nekom božanstvu" s velikim ili malim b.
2. Preporučuje se ispit savjesti. New-age često bježi od osjećaja krivnje i tereta grijeha - ne znaju što bi s tim.
3. Oprostiti i pomiriti se s drugime treba svakako, ali nerealno je očekivati da će baš svaka osoba jednako postupiti i prema nama, i ako mi s naše strane izgradimo most prema njoj, ona s druge strane možda ne će... Pretjerani optimizam često donosi prazna obećanja. Tu molitva ne djeluje magijski na druge, jer postoji stvarnost istočnoga grijeha. Zbog toga su čak više od tehnika i molitvenih formula možda važnije strpljivost i ustrajnost, vjera, nada i ljubav...
Evo, nadam se da sam malo pomogla...
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
