Tko su Adventisti Sedmog Dana?


Njihov utemeljitelj je William Miller, rođen 1782. u SAD-u. Po rođenju baptist, puno čita Bibliju. Radi nedostatka obrazovanja i poznavanja Biblije, dolazi do fantastičnih zaključaka.

Još kao baptist prorekao je Sudnji dan za 1844. godinu i to u dva navrata. (usporedo: "Jehovci su u nekoliko navrata neuspjelo izračunavali godinu Sudnjeg dana i time pokazali koliko poštuju Božju riječ samo onda kad to njima odgovara jer Isus je izričito rekao da taj dan nitko ne zna osim Oca (Mt 24,36; Mt 24,42-44)"). Radi tog svog pretjeranog naglašavanja Sudnjeg dana tj. Kristovog ponovnog dolaska (adventus - lat. dolazak) nazvani su "adventisti". Nakon neuspjeha, ostavilo ga je dosta pristaša. Tada se pojavljuje Ellen White, vrlo nadarena 19-godišnja baptistkinja. Ona je preuzela Millerovu nauku, no u središte pažnje stavila je subotu kao Dan Gospodnji umjesto nedjelje. Napustila je Baptističku Crkvu i tako su 1860. nastali "Adventisti sedmoga dana". I ona je, slično Jehovinim svjedocima, ustvrdila da 1844. godina nije greška, nego da je tada Krist ušao u "nebesko svetište", a ne sišao na zemlju i da je u tome bila sva pogreška. Nevjerojatno, ali ljudi su i u to povjerovali! 1863. uvedena je među adventiste zabrana jedenja svinjskog mesa te uporaba duhana, alkohola i čaja. Možemo reći da je adventizam mješavina kršćanstva i starozavjetnih židovskih propisa.
U Hrvatskoj su se pojavili nakon Prvog svjetskog rata. Izdaju časopise «Odjek» i «Pregled».
Odbacuju sakramente ispovijedi, potvrde, ženidbe i bolesničkog pomazanja. Priznaju samo krštenje odraslih (od petnaeste godine na dalje). Vjeruju da čovjek ima dušu, ali da ona nije besmrtna. Nakon Sudnjeg dana Bog će ožviti «one koji spavaju» kao što je udahnuo život u prvog čovjeka i ženu. On će za duše pravednika osnovati tisućgodišnje kraljevstvo (slično kao kod Jehovaca), a dušama zlih pružit će se još jedna prilika. Nakon toga duće zlih bit će uništene, a duše pravednika dobit će besmrtnost. Ne postoji ni pakao ni čistilište. Svaki je adventist obavezan ustupiti svojoj crkvenoj organizaciji desetinu prihoda. Zabranjeno im je piti alkoholna pića, kavu i čaj (osim iz zdravstvenih razloga), jesti neka jela (kao svinjetinu) i upotrebljavati neke lijekove. Odriču se luksuza u odijevanju, plesa, posjeta kazalištu i kinu te kartanja. Mnoge bolnice koje vode adventisti uživaju visok ugled. Pomažu onima koji žele svladati neumjerenost u jelu, pušenje, alkoholizam i ovisnost o narkoticima.
Da bismo jasno uvidjeli njihove zablude, usporedimo i njihovu nauku sa Biblijom.

Subota umjesto nedjelje

Adventisti smatraju da se Božja zapovijed ne može promijeniti, a onda glasi u Post: Spomeni se da svetkuješ dan subotnji. No, iz Evanđelja opažamo da su Isusa pogubili ponajviše radi toga što je kršio subotu. Istina, Isus se drži običaja svog židovskog naroda i pohađa sinagogu subotom. I apostoli su to još jedno vrijeme činili. Činili su to kao što su prihvaćali i mnoge druge uljudbene i religiozne običaje svog naroda. Sudjelovali su i u prinošenju žrtava u Hramu pa mi to kršćani sada više ne činimo. Kako kaže Sveto pismo: "Staro uminu, novo gle nasta!". No, Isus ponajviše svojim uskrsnućem i ukazanjima nakon njega pokazuje što je njegova želja - nedjelja postaje Dan Gospodnji!!! Pročitaj stoga: Iv 20,1; Iv 20, 19-23; Iv 20, 26; Mt 28,1; Mk 16,2; Mk 16,9; Lk 24,1; Lk 24,13.

Apostoli se već počinju okupljati nedjeljom na euharistiju (Dj 20,7), a nedjelja po želji sv. Pavla postaje dan kršćanskog milosrđa (1Kor 16,2) što su inače Židovi tada rado činili subotom. Dakle, kršćani se polako odvajaju od židovske vjere i postaju znak novog Božjeg Izraela. Može se ovdje spomenuti i niz ranokršćanskih spisa crkvenih otaca koji nam svjedoče kako su se ponašali kršćani prvoga i početka II. stoljeća. Nedjelja je za njih Dan Gospodnji!

Adventisti sve to zanemaruju i stoga za sva zla ovoga svijeta, prema riječima Ellen White, okrivljuju kršenje subote za koje je naravno kriv papa sa Katoličkom Crkvom koji su pogazili Božju zapovijed!

Nepostojanje pakla

Ni adventisti (subotari), poput Jehovinih svjedoka, ne priznaju postojanje pakla, a i nauka o besmrtnosti ljudske duše im je vrlo sumnjiva u odnosu na katoličku vjeru. U ovom upućujem na ono što je napisano kod Jehovinih svjedoka: "Pakao za Jehovce ne postoji nego će svi osim njih biti zauvijek uništeni. A Isus tako izričito govori o paklu kao posljedici ne Božje zloće, nego čovjekovog svjesnog odbijanja Božjeg milosrđa. Pročitaj: Mt 5,22; Mt 13,41-42; Mt 25,41; Mk 9,43-48!"

Zabrana mesa i alkohola

Adventisti ne jedu svinjetinu smatrajući to Božjom zapovijeđu. Neki ogranci adventizma su pak čisti vegetarijanci. Ne samo da ne jedu svinjetinu (poput Židova ili muslimana), nego se protive svakom ubijanju i konzumiranju životinja. Tvrde uporno i neznalački da je to volja samoga Boga. A dovoljno je prolistati Bibliju "uzduž i poprijeko" i pronaći mnoštvo mjesta gdje Bog dopušta pa čak i naređuje jesti meso. Evo nekih mjesta: Post 9,3; Izl 12,21.

Isus slaveći Pashu sa svojim učenicima, uz kruh i vino, jede pashalno janje bez kojeg je pashalna večera bila nezamisliva. I sv. Pavao jasno svjedoči da za kršćane više ne vrijede židovski prehrambeni propisi (1Kor 10,25-26). Apostoli jedino zabranjuju jesti meso prineseno u čast poganskim bogovima (radi opasnosti od idolopoklonstva!).

Svatko tko poznaje židovske običaje, znade da su Židovi pili vino (u kojem dakako ima i alkohola). Budući da je bilo žestoko, miješalo se s vodom. Isus pije vino na Posljednjoj večeri, pretvara vodu u vino u Kani Galilejskoj... Nigdje Bog ne zabranjuje alkohol osim u slučaju njegove zloupotrebe (pijanstva) što osuđuje i Stari i Novi zavjet. Dakle, ne zabrana alkohola, nego pretjerivanja u alkoholu! Što se tiče konzumacije kave i čaja, ne nalazimo biblijskog utemeljenja ovim ograničenjima. Ako polazimo od činjenice da štete organizmu, onda takvih stvari u prirodi možemo naći na svakom koraku, u biljnom i životinjskom svijetu.


Crkva adventista sedmog dana ima ipak, u odnosu na neke druge sljedbe puno više pozitivnog: ima Bibliju kao izvor i pravilo vjere, vjerovanje iskazuje Nicejskim kredom, kao i druge kršćanske zajednice. "Kao što naše ime govori, mi smo najprije kršćani pa onda adventisti jer idemo Isusovim tragom, a to znači biti kršćanin."

Iako adventisti nisu toliko nasrtljivi kao Jehovini svjedoci, ipak će iskoristiti svaku prigodu da vas "obrate" i navijeste vam "istinu". Neka nam ovih nekoliko informacija pomogne da budemo svjesniji onoga što kao kršćani činimo, nemajući potrebe da nam netko nameće povratak na Stari zavjet, na nešto što, kako kaže sv. Petar, "ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi". Stoga, ponovno upozorenje - NE BUDIMO NAIVNI!

(Prema člancima "Kako prepoznati sekte" i "Pružaju li sekte istinu o Bogu i čovjeku?" sa www.srce-isusovo.com)